hrvatski

Diferencijalna dijagnostika promuklosti

Govor je rezultat kompleksnog i još uvijek ne do kraja istraženog djelovanja središnjeg živčanog sustava na periferne funkcijske i anatomske cjeline: artikulacijske organe, rezonantne prostore i respiratorni sustav. Funkcija fonacije je u svom perifernom segmentu najbolje istražena, ali za razliku od poremećaja govora gdje je moguće već samom analizom patološkog simptoma posumnjati na razinu lezije u govornom sustavu, to je mnogo teže kod promuklih bolesnika. Kada se javi simptom promuklosti i liječnici i bolesnici najprije pomišljaju na neke bolesne promijene u grkljanu odnosno na glasnicama. S druge strane sasvim je očekivana promjena ili čak gubitak glasa u emocionalnom stresu ili kod psihijatrijskih bolesnika. Sve to ukazuje da je i fonacija, kao dio kompleksnog procesa govora također bitno ovisna o središnjem živčanom sustavu. Ipak ostaje činjenica da je naša pažnja opravdano vezana uz periferni generator glasa jer su u svakodnevnoj praksi najčešći bolesnici koji se javljaju zbog smetnji glasa periferne geneze. Tada je i dijagnoza jednostavna jer je povezivanje onog što se čuje kao « simptoma koji upozorava» s onim što vizualiziramo u larinksu jednostavno. Npr. dijagnoza polip, edema, papiloma ili karcinoma promptno objašnjava simptom zbog kojeg se bolesnik javlja.

glas; promuklost

nije evidentirano