Genetska podloga posttraumatskog stresnog poremećaja (CROSBI ID 512385)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Muck-Šeler, Dorotea ; Pivac, Nela ; Mustapić, Maja ; Deželjin, Martina ; Kozarić-Kovačić, Dragica
hrvatski
Genetska podloga posttraumatskog stresnog poremećaja
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) se javlja u osoba izloženih izrazito stresnom događaju (prirodne katastrofe, rat, seksualno zlostavljanje). U patologiju PTSP-a su uključeni neurohormonski i hormonski medijatori reakcije organizma na stres, te neurotransmiterski sustavi: noradrenergični, dopaminski, serotonergični, glutamatergični, GABA-ergični i endogeno-opioidni. Istraživanja provedena među blizancima i unutar obitelji oboljelih od PTSP-a su pokazala da postoje nasljedni faktori koji određuju sklonost pojavi PTSP-a nakon izlaganja traumi. U osoba oboljelih od PTSP-a pronađeno je povećano izlučivanje kateholamina u urinu, povišena koncentracija noradrenalina u CNS-u, te povećana koncentracija dopamina u plazmi, što upućuje na povećanu aktivnost i osjetljivost kateholaminergičnog sustava. Dopamin-beta-hidroksilaza (DbH) je enzim odgovoran za sintezu noradrenalina iz dopamina, koji se nalazi u sinaptičkim mjehurićima noradrenergičnih živčanih završetaka, a otpušta se u sinaptičku pukotinu zajedno s noradrenalinom. Aktivnost DbH u plazmi je stabilna karakteristika svakog pojedinca. Aktivnost enzima povezana je s – 1021 CT polimorfizmom DBH gena, pri čemu se – 1021T alel povezuje sa smanjenom aktivnošću, a – 1021C alel s povišenom aktivnošću enzima u plazmi. U našim istraživanjima genetske osnove PTSP-a, pokazali smo podjednaku distribuciju genotipova (CC, CT, TT) DBH gena u oboljelih od PTSP-a, zdravih osoba i ratnih veterana koji nisu obolujeli od PTSP, odnosno da ne postoji statistički značajna razlika u učestalosti recesivnog – 1021T alela između skupina. Naši preliminarni rezultati nisu potvrdili pretpostavke da bi povećana učestalost CC genotipa, odnosno povećana aktivnost D H, predstavljala faktor rizika za pojavu PTSP. Poznato je da regulatorna regija DBH gena sadrži dio osjetljiv na glukokortikoide. Budući da se PTSP povezuje s promjenama u aktivnosti osovine HPA, glukokortikoidi bi mogli utjecati na ekspresiju i na aktivnost D H. U literaturi se mogu naći podaci o sniženoj aktivnosti D H u ovisnika o alkoholu i oboljelih od psihotične unipolarne depresije, koja se nije mogla povezati s – 1021CT polimorfizmom DBH gena. Zbog toga se pretpostavlja da postoji još neki, do sada nepoznati polimorfizam DBH gena, koji bi mogao biti odgovoran za regulaciju aktivnosti D H. Odredili smo i aktivnost trombocitne monoaminooksidaze (MAO) i povezanost s pojavom G i A alela gena za MAO-B u oboljelih od PTSP-a i u zdravoj kontroli. Ustanovili smo da genotip MAO-B nije povezan s aktivnošću enzima. Preliminarni rezultati su pokazali da ne postoji razlika u frekvenciji pojavljivanja G alela i A alela gena za MAO-B u zdravih osoba i oboljelih od PTSP.
dopamin-beta-hidroksilaza; monoaminooksidaza; aktivnost enzima; polimorfizam;
nije evidentirano
engleski
Genetic basis of posttraumatic stress disorder
nije evidentirano
dopamine-beta-hydroxylase; monoamine oxsidase; aactivity of the enzyme; polymorphismm;
nije evidentirano
Podaci o prilogu
114-114-x.
2005.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
Zbornik sažetaka - Drugi hrvatski kongres vojne medicine
Milas, Zoran
Zagreb: Gipa d.o.o. Zagreb
Podaci o skupu
Drugi hrvatski kongres vojne medicine s međunarodnim sudjelovanjem
pozvano predavanje
20.10.2005-22.10.2005
Zagreb, Hrvatska