hrvatski

Biostratigrafija i paleoekologija pliocenskih naslaga u bušotinama srednjeg i dijela sjevernog Jadrana na temelju foraminifera

Nakon opsežnih mikropaleontoloških analiza na uzorcima iz 9 izabranih istražnih bušotina, svrstanih u 3 grupe, dobiveni rezultati potvrđuju svrsishodnost biostratigrafskih i ekoloških istraživanja na tako dobivenom materijalu. Pokazalo se da su osobito dragocjeni podaci iz sedimenata jezgrovanih intervala iz kojih se mogla dobiti najkompletnija foraminiferska fauna u sukcesiji kao što je vidljivo na bušotinama: Kristina-1, Ines– 1 i Irma-2. Iako jezgra predstavlja jednu točku u stupu bušotine, to je vrlo važno za određivanje stratigrafskog položaja naslaga, prepoznavanje paleookoliša i paleogeografske situacije, klime, te odnosa istraživanih naslaga prema podini i krovini. Omogućena je relativno pouzdana rekonstrukcija događaja tijekom pliocena (u ovom slučaju) te korelacija s okolnim bližim, ili daljim područjima. Takav tip detaljnog istraživanja koristan je i u bilo kojem drugom geološkom razdoblju. Ne bi trebalo obezvrijediti niti podatke dobivene iz krhotina nabušenih stijena prikupljenih iz isplake, iako se ne mogu dobiti tako detaljni parametri zbog uzimanja uzoraka najgušće, svakih 5 metara. Iz bušotinskih naslaga određeno je 20 planktonskih vrsta foraminifera koje uglavnom imaju provodnu vrijednost, a kako žive u gornjim slojevima morske vode, može se pratiti i postupna promjena klime s tendencijom zahladnjenja. Osobito se dobro može pratiti smjenjivanje provodnih planktonskih foraminifera, nositelja pojedinih biozona (od MPl-1 do MPl-6) od početka donjeg pliocena Sphaeroidinellopsis seminulina -Globorotalia margaritae - Globorotalia puncticulata – Globorotalia bononiensis - Globorotalia aemiliana - Globorotalia crassaformis - Globorotalia inflata. Ukupno je u sedimentima istraživanih bušotina detektirano preko 70 različitih vrsta bentičkih foraminifera na kojima je temeljena rekonstrukcija paleookoliša. Tako je utvrđeno istovremeno egzistiranje različitih okoliša obzirom na razvedenost paleoreljefa. Zbog toga treba biti oprezan kada se se koreliraju naslage iste kronološke pozicije. Čak i kada je u pitanju mala geografska udaljenost, ne mora značiti da su naslage taložene u okolišu istih karakteristika. Temeljem provedenih detaljnih biostratigrafskih i paleoekoloških istraživanja zaključeno je da je korelacija istraživanih naslaga moguća obzirom na vrijeme, prostor i događaj. Pokazalo se da su od velike pomoći već napravljeni modeli bazirani na biozonama. Podinu pliocenskim naslagama, u ovom radu istraživanih bušotina, čine različiti nivoi miocena. Područje Jadrana bilo je tijekom miocena dezintegrirano na više manjih sedimentacijskih cjelina, a u donjem pliocenu, nakon uspostavljanja veze s Atlantikom preko Gibraltara, došlo je do ponovne integracije plitkih mora u jedinstveni sedimentacijski prostor, tako da se naslage donjeg pliocena (MPl-1, 2 i 3 biozone) ovih istražnih prostora samo djelomično podudaraju. Značajnu ulogu pri tome su imali lokalni paleogeografski uvjeti i tektonika. Moguće je preciznije datirati tektonske pokrete (biozona MPl-4 u području grupe 3). Novo more je poplavljivalo najprije paleodepresije, a tek kasnije, konstantnim dizanjem morske razine, bilo je moguće preplavljivanje i viših predjela. Prvom pojavom Globorotalia crassaformis, budući da je nađena u uzorcima na svim područjima, moguća je korelacija većeg dijela istraživanog prostora jer je očito transgresija postigla maksimum plavljenja. Tijekom srednjeg (MPl-5) i gornjeg pliocena (MPl-6), kako uvjeti sedimentacije postaju sve stabilniji, tako slijed bentičkih foraminiferskih zajednica (od plitkomorskih prema zajednici sve dubljeg mora) pokazuju sve veću sličnost ne samo na ovim istraživanim područjima, već s područima ostalog dijela Mediterana te osobito onima iz Tirenskog mora. Na dobru komunikaciju s otvorenim morem ukazuju planktonske foraminifere kojima se brojnost konstantno povećava. Provedena mikropaleontološka istraživanja pokazala su da se sustavnim praćenjem slijeda provodnih planktonskih foraminifera s pratećom zajednicom bentičkih foraminifera, te sedimentološkim i kemijskim analizama materijala iz dubokih istražnih bušotina, mogu postići relativno pouzdani razultati za biostratigrafsku i paleoekološku odredbu probušenih naslaga. Time je omogućena korelacija istraživanog područja s drugim prostorima (vodeći računa o događaju na nekom prostoru kroz određeno vrijeme), a osim toga, takva sustavna istraživnja imaju izravnu primjenu u strukturnoj i tektonskoj interpretaciji bušotina. Iz navedenih razloga trebalo bi napraviti detaljnu biostratigrafsku i pleoekološku korekciju uz reviziju okolnih bušotina kako bi se ujednačili kriteriji, jer je očito da su lokalni paleogeografski uvjeti i tektonika imali značajnu ulogu u formiranju sedimentacijskih prostora pa tako i eventualnih rezervoarskih ili matičnih stijena. Time bi se otvorile mogućnosti za otkrivanje stratigrafskih zamki, jer su strukturne zamke vidljive i drugim metodama (npr. seizmika).

pliocen; foraminifere; biostratigrafija; paleoekologija; Jadran; bušotine

nije evidentirano