hrvatski

Pojave i tendencije u hrvatskoj umjetnosti šezdesetih godina xx. stoljeća. (magistarski rad u postupku obrane na Filozofskom fakultetu u Zagrebu)

„ Pojave i tendencije u hrvatskoj umjetnosti šezdesetih godina XX. st.“ , odnosno pojave u hrvatskom slikarstvu, kiparstvu i grafici u razdoblju od 1959. do 1971. g. predstavljaju pregled likovnih umjetnosti tog razdoblja, nastojeći obuhvatiti sve značajnije pojave i tendencije u umjetnosti, kao što su: informel, „ Gorgona“ , konceptualna umjetnost, minimalizam, apstraktni ekpresionizam, lirska i organička apstrakcija, „ Nove tendencije“ , „ Zagrebačka škola serigrafije“ , pop – art, nova figuracija, obnovljeni nadrealizam i naiva. U uvodu je obrazložena problematika teme, obuhvaćeno razdoblje kao cjelina, te su ukratko naznačeni rezultati dosadašnjih istraživanja i kritičkog vrednovanja pojava u razdoblju šezdesetih godina XX. st., a obrazložena je i metodologija rada na temi. Naglasak je bio na onim pojavama i tendencijama koje su predstavljale kreativni iskorak u izražajne interese umjetnika koji predstavljaju premosnicu prema umjetnosti sedamdesetih godina XX. st. Istraživanje je obuhvatilo djelovanje slikara, kipara i grafičara kroz njihove samostalne i skupne izložbe u glavnim središtima tadašnjeg likovnog života, što je obrađeno u dodatku istraživanju, odnosno, kronologiji događanja, a kritički napisi koji su pratili izložbe obrađeni su u blibliografiji. Počevši od 1959. g. i osnutka grupe „ Gorgona“ preko prve izložbe „ Novih tendencija“ 1961. g. i sudjelovanja evropskih (francuskih, talijanskih i njemačkih) umjetnika u okviru te manifestacije, nastojali smo obuhvatiti prvenstveno pojave u slikarstvu, skulpturi i grafici, odnosno, pojave koje su afirmirale nove medije i nove izražajne mogućnosti. Te pojave će sredinom šezdesetih godina biti prepoznate kao konceptualna umjetnost, a hrvatska umjetnost može se, zahvaljujući njima, promatrati u širem kontekstu pojava u Europi i svijetu, s jednakovrijednim umjetničkim koncepcijama. Prateći analize utjecaja grupe „ Exat 51“ na mlađe naraštaje umjetnika do „ nove generacije zagrebačkih plastičara“ , te analizirajući izložbe „ Novih tendencija“ od kojih je zadnja održana 1973. g. zaokružena je premosnica prema kasnijem razdoblju sedamdesetih godina XX. st. To je razdoblje obilježeno novim načinom rada umjetnika, konceptualnom umjetnošću, odnosno novom umjetničkom praksom. Formiranje nove generacije umjetnika, okupljenih pretežno oko Galerije Studentskog centra u Zagrebu, značilo je kreativno nadilaženje tradicije od « Exata» do « Novih tendencija» , odnosno transformaciju prostorne realnosti u dinamičku plastičku realnost, te aktivno sudjelovanje publike u likovnom djelu. Apostrofirani su umjetnici nositelji i afirmatori novih zbivanja, a spomenut širi kontekst zbivanja je sagledan i kroz analizu djelovanja institucija, novih časopisa, manifestacija i galerija.

hrvatska umjetnost; šezdesete godine 20. st.; apstrakcija; Egzat 51; Gorgona; Nove tendencije; informel; pop art; konceptualna umjetnost; naivna umjetnost

nije evidentirano