hrvatski

Educational Changes and the Destiny of Art/Humanistic Education: A Strategic Approach to Self-Empowerment and Sustainability

Posljednjih desetak godina obrazovni sustavi diljem svijeta prolaze razdoblje svoje najdublje krize. Ona se ogleda u posvemašnjem gubljenju samosvojnosti obrazovnog sektora, zbog čega se sve glasnije postavlja pitanje smisla, svrhe i zadataka institucionaliziranog učenja i poučavanja. Usredotočujući se na pitanje čemu i kome služi obrazovanje, u izlaganju će se odrediti neki od središnjih problema, kritički rasvijetliti njihova izvorišta i ukazati na pokušaje njihova rješavanja. Osobita pozornost posvetit će se sve izravnijem utjecaju tržišta na određivanje svrhe, zadataka, sadržaja, metoda i organizacije učenja i poučavanja, uz sve vidljivije slabljenje humanističko-umjetničke dimenzije u obrazovanju. Utemeljenje razvoja ljudskih resursa kao pretpostavke društvene dobrobiti i napretka na neoliberalnim načelima učinkovitosti, uz sve vidljivije zanemarivanje cjelovitosti iskustva učenja te marginalizaciju struke i kritičkog znanstvenog diskursa, nužno poziva na preispitivanje suvremenih vizija, politika i instrumenata obrazovnih promjena. U svezi s tim, ukazat će se na pokušaje rješenja tog problema na međunarodnoj i nacionalnim razinama te objasniti važnost humanističko-umjetnički orijentiranog strategijskog pristupa obrazovnim promjenama, ali i upozoriti na njegove slabosti u sklopu dominantnih obrazovno-razvojnih paradigmi.

promjene obrazovanja; humanističko-umjetničko područje; razvojne paradigme u obrazovanju

nije evidentirano