hrvatski

Krstjani i trgovina robljem na sredozemlju između 13. i 15. stoljeća

Već u ranom kršćanstvu, u IV. i V. stoljeću, u asketskim krugovima Crkve u Maloj Aziji nailazimo na pokret eustatijevaca koji se između ostalog protive ropstvu. Kapadočki sveti oci Bazilije Cezarejski i Gregorije Nisenski, bliski asketskim krugovima oko Eustatija Sebastijskog, osuđuju prodaju roblja i stav gospodara koji robove smatraju svojim vlasništvom. Istovremeno eustatijevce se optužuje za povezanost s mesalijancima, dualističkom sljedbom, za koju se potvaralo i bosanske krstjane u Srednjem vijeku. Za pretpostaviti je da su se bosanski krstjani opirali prodaji robova. Između ostalog njih se okrivljuje da slijede patarenski i mesalijanski vjerski sustav, te su i zbog toga proganjani i prodavani u roblje. Prve tragove prodaje robova iz naših krajeva, osobito prema Španjolskoj, bilježimo već od IX. stoljeća. Daleko najznačajnija dokumentacija za trgovinu robljem iz Bosne u Sredozemlje između XIII. i XV. st., a koja se odnosi na dalmatinsku obalu, dolazi iz Dubrovnika. No, dosta podataka nam dolazi i iz pisanih zapisa iz gradova Skradina, Šibenika, Trogira, Zadra, Splita i Korčule. Od kraja XIII. stoljeća broj krstjana i krstjanki iz Bosne prodanih u roblje zaista je velik, gotovo jednak onome na sjevernim obalama Crnoga mora. Ponekad se robove kupuje u grupama. U prodaji roblja razlikujemo pravu prodaju robova od dragovoljnog stupanja u službu. Za jednu i drugu kategoriju bilo je obavezno sastaviti pismeno svjedočanstvo, neke vrste ugovora kojeg je potvrđivao gradski notar. Ušće rijeke Neretve bio je najvažniji lokalitet za nabavku roblja iz Bosne. Trgovci koji dolaze na Neretvu kupovati robove dolaze iz svih krajeva Sredozemlja. Tijekom druge polovice XIV. stoljeća tu kupuju robove u grupama. U tom razdoblju posebno je bilo razvijena trgovina ženskim robljem, a sasvim osobito nejakom djecom. Ropkinje su katkad prelazile iz ruke u ruku, primjerice od Bosanca vlasnika bosanskom trgovcu, dubrovačkom nakupcu, dubrovačkom trgovcu i stranom kupcu, pri čemu su svi zarađivali. Dva su glavna razloga prodaje roblja iz Bosne, siromaštvo bosanskog življa i okrivljivanje bosanskih krstjana za dualističko krivovjerje. Porazno je što špekulantska trgovina radi s tom vrstom ljudi, kako na njima bezdušno zarađuje, a ti isti trgovci sebe smatraju poštenima i dobročiniteljima spomenute sirotinje. Za robove ne nalazimo kvalifikaciju &laquo ; patareni&raquo ; prije 1390., ali je sigurno da je religiozna heterodoksija služila kao opravdanje za ropstvo i mnogo ranije. Naime bogumilstvo i drugi dualistički pokreti, više ili manje heterodoksni, u Bosni su prisutni već od XII. stoljeća. Za razdoblje od XIII. do XV. stoljeća postoji oko 40.000 njihovih spomenika-stećaka, a upravo iz tog razdoblja dokumentacija o prodaji roblja uz našu jadransku obalu je obimna. Kulminacija se proteže od posljednje četvrtine XIII. do prve četvrtine XV. stoljeća. U drugoj polovici XV. stoljeća robovi koji se prodaju sve manje dolaze iz Bosne. Razlog tome je prisutnost Turaka u Bosni. Turci su bogumile i kršćane poistovjećivali. Muslimani su zarobljavali i jedne i druge i mahom ih usmjeravali prema muslimanskim zemljama na Istoku. Ako se gdjekad nabavlja robove iz Bosne onda ih se kupuje od Turaka. Na svaki način, od kraja XIII. do početka XV. stoljeća prodaja krstjana Crkve bosanske uz dalmatinsku obalu i u Sredozemlju poprimila je goleme razmjere u srednjovjekovnoj trgovini robljem.

Crkva i robovlasnički sustav; asketski pokreti; oslobođenje robova; Slaveni i prodaja robova; Bosanski krstjani; patareni

nije evidentirano