engleski

In the shadow - Private Tutoring in Secondary Education in Croatia: the scope, nature and effects

U ovom radu privatne se instrukcije definiraju kao dodatna poduka iz školskih predmeta koja se plaća. Privatne instrukcije mogu davati srednjoškolski profesori, studenti, sveučilišni nastavnici ili drugi stručnjaci u obliku individualnih ili grupnih satova. Pripremni tečajevi za upise na fakultete koje nude institucije ili javna poduzeća ovdje se također smatraju vrstom privatnih instrukcija. U Republici Hrvatskoj se davanje privatnih instrukcija nalazi u zoni sive ekonomije - nalazi se ne samo izvan obrazovnog, već i izvan poreznog sustava. Djelatnost dodatne poduke koju organiziraju privatna poduzeća ili javne ustanove nije regulirana zakonski kao obrazovna djelatnost, nego se vodi kao vrsta gospodarske djelatnosti izvan nadzora Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. U odnosu na pojavu privatnih instrukcija, Ministarstvo je do sada zauzimalo laissez - faire pristup, politiku neinterveniranja, vjerojatno zbog složenosti cijelog fenomena. Privatne instrukcije su pojava koju je teško kontrolirati. Privatne instrukcije zapošljavaju dio mladih nastavnika koji se ne mogu zaposliti u školama uslijed visoke nezaposlenosti koja vlada u zemlji, a za ove koji rade predstavlja značajan dodatak na mala primanja koja imaju u sustavu. Privatne instrukcije pomažu učenicima koji imaju problema u svladavanju gradiva u redovnoj nastavi da se održe u školi i nastave obrazovanje. Rad predstavlja prvi pokušaj sustavnog istraživanja pojave privatnih instrukcija u srednjoškolskom obrazovanju u Republici Hrvatskoj. Na uzorku 995 studenata upisanih u prvu godinu nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Rijeci te na uzorku 586 učenika trećih razreda zagrebačkih gimnazija ispitana je raširenost, priroda i učinci privatnih instrukcija u dvije točke srednjoškolskog obrazovnog ciklusa - u drugom i četvrtom (završnom) razredu srednje škole. Polazi se od promatranja privatnih instrukcija kao složenog fenomena u čijoj osnovi se nalaze brojni obrazovni, socijalni i ekonomski čimbenici te se naglašava da pojava privatnih instrukcija ima važne posljedice na pojedine učenike, nastavnike, školu i obrazovni sustav u cjelini. Prepoznaje se da preopterećeni kurikulum, nastava koja u središte ne stavlja učenika i zadovoljavanje njegovih potreba i ex-cathedra pristup u nastavi koji još uvijek dominira u hrvatskim školama pogoduju razvoju i održavanju potrebe za dodatnom podukom. Prijemni ispiti za upise na institucije visokog obrazovanja u organizaciji pojedinih fakulteta koji sadržajem i težinom nisu prilagođeni srednjoškolskim programima, a na koje se iz godine u godinu prijavljuje sve veći broj kandidata daljnji su facilitator uzimanja privatnih instrukcija. Razmatra se i učinak koji na pojavu privatnih instrukcija ima loš položaj nastavnika u društvu, visoka stopa nezaposlenosti i tranzicijski fenomeni prisutni u hrvatskom društvu. Rezultati pokazuju da je 28% brucoša u zadnjoj godini svojeg srednjoškolskog obrazovanja uzimalo privatne satove iz barem jednog predmeta, najčešće matematike. Dodatnu privatnu poduku češće su uzimala djeca iz obitelji boljeg ekonomskog statusa pa se može zaključiti da privatne instrukcije mogu biti mehanizam koji održava ili dovodi do nejednakosti šansi za učenike iz različitih socijalnih slojeva. Podaci o raširenosti privatnih instrukcija na nižoj razini srednjoškolskog obrazovanja još su nepovoljniji - 55% učenika drugih razreda gimnazije uzimalo je privatne satove, opet najčešće iz matematike. Razlika u rezultatima o raširenosti instrukcija objašnjava se selekcioniranošću uzorka brucoša - u uzorku smo obuhvatili samo one učenike koji su bili uspješni i upisali se na fakultete (a takvi uzimaju instrukcije u manjoj mjeri!). Učenici privatne satove uzimaju da bi se pripremili za prijemne ispite i popunili rupe u znanju (u završnom razredu) ili da bi se pripremili za školska ispitivanja i popravak negativnih ocjena (u drugom razredu). Zbog te usmjerenosti u dodatnoj poduci na kratkoročne ciljeve, logičan je nalaz o tome da se instrukcije ne koriste redovito tijekom školske godine, već samo u vrijeme pred ispite ili kad učenik ima problema s nekim gradivom. Privatne satove najčešće drže srednjoškolski nastavnici, ali ne iz škole u koju ide učenik. Uzimanje instrukcija kod vlastitog profesora izuzetno je rijetko (0, 4% - učenici drugog razreda), što otklanja sumnje u etičnost naših profesora. Pripremni tečajevi za upis na fakultete noviji su oblik privatnih instrukcija, populariziran u 90-tima. Ukupno 42% brucoša pohađalo je takve tečajeve. To ne ovisi o tome potječu li učenici iz obitelji dobre, prosječne ili loše materijalne situacije. Učenici lošeg materijalnog statusa pohađanje pripremnog tečaja shvaćaju kao dobru investiciju za ostanak u obrazovnom sustavu. Među studentima upisanima na studije visoke potražnje značajno je više onih koji su pohađali pripremne tečajeve nego među studentima upisanima na studije niske potražnje. Ne može se zaključiti pritom jeli pripremni tečaj pomogao učenicima da upišu studij visoke potražnje ili su studenti studija visoke potražnje pohađali te tečajeve u većem broju, očekujući veliku konkurenciju pri upisu. Samo 7, 5% tih studenata smatra da im pripremni tečaj uopće nije pomogao u ostvarivanju dobrog rezultata na prijemnom ispitu. Istraživanje potvrđuje da su privatne instrukcije kao pojava u sjeni mainstream obrazovnog sustava dobri pokazatelj toga kako i koliko se u školama radi. Većina učenika smatra da se privatne instrukcije uzimaju zato što je kurikulum preopterećen i kvaliteta nastave općenito loša. Uzimanje privatnih instrukcija onda se vidi kao jedan od mogućih puteva za ostvarivanje osobnih obrazovnih ciljeva - poboljšavanja ocjena ili upisivanja fakulteta. Na kraju, u radu je dat prikaz nekih međunarodnih iskustva u kontroliranju ili rješavanju problema privatnih instrukcija te su analizirane moguće opcije primjenjive na hrvatski obrazovni sustav i društveni kontekst. Predlaže se izrada programa praćenja pojave u jednogodišnjim istraživačkim ciklusima, donošenje etičkog kodeksa za nastavnike (u kojem se zabranjuje davanje instrukcija vlastitim učenicima), pružanje potpore udrugama i školama koje organiziraju besplatnu dodatnu poduku za učenike kojima je pomoć potrebna te osmišljavanje sustava akreditacije za privatne tvrtke ili institucije koja se bave obrazovanjem, kroz novo osnovani Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

private tutoring; private lessons; preparatory courses

nije evidentirano