hrvatski

Novosti u liječenju polineuropatije

Periferne neuropatije su poremećaji funkcije perifernog živčanog sustava, što uključuje periferne motorne, senzorne i autonomne aksone, kao i mijelinske ovojnice koje ih obavijaju. Ovi poremećaji mogu biti genetički uvjetovani, toksični, infektivni, imunološki ili metabolički. Može biti zahvaćena jedna ili više populacija perifernih živaca. Sustavan pristup, temeljen na podacima dobivenim uzimanjem anamnestičkih podataka, neurološkim pregledom i neurofiziološkim ispitivanjima, apsolutno je neophodan za primjerenu procjenu i učinkovito liječenje pacijenata s polineuropatijom. Tzv. "shotgun approach” (‘ pucaj pa gdje pogodiš’ pristup), kada se isključuje svaki poznati uzrok polineuropatije, dugotrajan je, neefikasan i može odvesti dijagnozu u krivom smjeru, pa nije u najboljem interesu pacijenta. Biopsija suralnih živaca može pomoći u određivanju uzroka polineuropatija, ali samo da bi se odgovorilo na vrlo specifična pitanja, a ne u okviru nasumičnog traženja uzroka poremećaja. Većina planova liječenja usmjerena je na traženje i otklanjanje uzročnog čimbenika. U svakodnevnoj kliničkoj praksi, najčešće nailazimo na polineuropatije uzrokovane dijabetesom, obično u formi distalne simetrične senzorimotorne polineuropatije aksonalnog tipa (DPN). Razvijeni su mnogi farmakološki pristupi, usmjereni na korekciju bazične funkcionalne abnormalnosti dijabetički promijenjenog živca, no samo je nekoliko metoda pokazalo bilo kakvu učinkovitost u kontroliranim kliničkim pokusima.Trenutne metode liječenja teže regulaciji glikemije i simptomatskom smirivanju iritativnih pozitivnih neurppatskih simptoma (bol, peckanje), primjenom tricikličkih antidepresiva, inhibitorima serotonina, te blokatora ionskih kanala. Guillain-Barre sindrom (GBS) smatra se autoimunim procesom, koji je uvjetovan prethodnom bakterijskom ili virusnom infekcijom. Campylobacter jejuni najčešće je spominjani uzročnik prethodne infekcije. Vjerojatno je da imuni odgovor usmjeren na infektivni agens biva uključen u agresivnu križnu reakciju prema neuralnom tkivu (tzv. molekularna mimikrija). Imunomodulacija intravenskom primjenom imunoglobulina (IVIg) ili plazmafereza ubrzavaju okončanje procesa i skraćuju trajanje bolesti. Kronična upalna demijelinizirajuća polineuropatija (CIDP) također se smatra autoimunom bolešću, no protrahiranog tijeka. Viđaju se remitentne i progresivne forme ovog poremećaja. Patogenetski, ulogu u razvoju poremećaja imaju i humoralni i celularni mehanizmi. Imunomodulirajuća terapija prednisonom ili IVIg ili plazmafereza su učinkoviti. Periferni živčani sustav često je zahvaćen također kod infekcija i procesa koji se javljaju u okviru infektivnih bolesti. Kod nekih infektivnih neuropatija, zahvaćanje živca rezultat je direktne infekcije živca, dok kod drugih proizlazi iz indirektnih učinaka produkata koje stvara infektivni agens (npr, toksini). U oba slučaja, potrebno je ustanoviti dovoljno čvrstu uzročnu vezu između neuropatskih simptoma i uzročnika infektivne bolesti. Vaskulitička neuropatija često se prezentira kao bolni mononeuritis multiplex ili asimetrična senzorimotorna polineuropatija. Rjeđe se viđa kao simetrična senzorimotorna polineuropatija. Češće se javlja kod sistemskih, nego kod ne-sistemskih vaskulitisa. Može biti primarna, ili se sekundarno javljati kod drugih poremećaja, kao što su virusne bolesti ili sistemske bolesti veziva. Dijagnoza obično zahtijeva histološku potvrdu. Opisuju se mogućnosti liječenja.

polineuropatija; dijagnoza; liječenje

nije evidentirano