hrvatski

Suvremeni pristup u liječenju multiple skleroze

Multipla skleroza (MS) je upalna autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava karakterizirana multifokalnom upalnom destrukcijom mijelina, oštećenjem aksona i gubitkom oligodendrocita. Bolest je češća u žena (1, 77:1), najčešće se javlja između 20-te i 45-te godine života. Etiologija bolesti je još uvijek nepoznata (genetska predispozicija, spol, alergija, virusna infekcija, autoimuna reakcija, trauma, fizički ili emocionalni stres). Bolest može imati benigni ili maligni tijek, a prema obliku može biti ; relapsno-remitentna MS – RRMS, sekundarno progresivna - SPMS, primarno progresivna – PPMS i progresivno-relapsirajuća – PRMS. Najčešći oblik bolesti, u otprilike 85% slučajeva je RRMS. Liječenje MS dijelimo na ; liječenje akutne faze bolesti, prevenciju novih relapsa i progresije bolesti te simptomatsko liječenje. Kod novodijagnosticiranih bolesnika te u akutnim fazama pogoršanja bolesti, odnosno u relapsima bolesti, terapijski primjenjujemo kortikosteroide i to tzv. &laquo ; pulsnu kortikosteroidnu terapiju&raquo ; , primjenom metilprednizolona (Solu-Medrol) i.v. (intravenozno) 500-1000 mg/dan u 250 ml fiziološke otopine u kratkim infuzijama (kroz 30-45 minuta) tijekom 5 dana. Uz kortikosteroide daje se i blokator histaminskih H-2 receptora (ranitidin), acetazolamid te nadomjesna terapija kalijem tijekom tri tjedna. Nuspojave primjene kortikosteroida su ; hirzutizam, osteoporoza, akne, katarakta, hipertenzija, duodenalni ulkus, psihoza te poremećaj koncentracije glukoze u krvi, a kontraindikacije za njihovu primjenu su ; aktivna upala, loše regulirani dijabetes te psihoza. U bolesnika koji u akutnoj fazi bolesti ne reagiraju na liječenje kortikosteroidima moguća je primjena plazmafereze – sedam sukcesivnih plazmafereza svaki drugi dan. Unazad deset godina u profilaktičkom liječenju pogoršanja bolesti kao jedna od vrsti imunomodulacijskog liječenja koje mijenja prirodni tijek bolesti oboljelih od multiple skleroze koriste se interferoni beta. Njihov mehanizam djelovanja nije u potpunosti poznat ali se zna da imaju antivirusni, imunomodulacijski i antiproliferativni učinak. Rekombinirani beta interferoni odobreni su za liječenje RRMS ali se diskusija nastavlja o njihovoj stvarnoj učinkovitosti, nuspojavama i cijeni. Meta-analiza objavljenih randomiziranih placebo-kontroliranih studija o njihovoj primjeni u bolesnika sa RRMS (u razdoblju od 1993-2002) metodom Cochrane Collaboration pokazala je da ; blago reduciraju broj bolesnika koji su imali egzacerbacije tijekom prve godine liječenja te da je klinički učinak poslije prve godine primjene nesiguran i potrebne su nove studije o dugoročnoj primjeni rekombiniranih oblika beta interferona te cost-effect analize (Filippini G. et al. Interferons in relapsing remitting multiple sclerosis: a systematic review. Lancet 2003 ; 361:545-52.). Liječenje beta interferonima može biti povezano i sa pojavom neutralizirajućih antitijela. Imunološke studije su pokazale da neutralizirajuća antitijela mogu prolongirati biološko vrijeme života citokina i tako djelovati povoljno. Pojava neutralizirajućih protutijela uz primjenu interferona može biti vezana uz gubitak učinkovitosti. Nuspojave primjene beta interferona su slijedeće: &laquo ; flue-like&raquo ; simptomi, promjene kože na mjestu aplikacije, povišeni jetreni testovi, depresija, alergija. Kod primjene Avonexa&reg ; moguća je i anemija a kod primjene Betaserona&reg ; i citopenija. Što se tiče simptomatskog liječenja, najvajžnije je liječenje spasticiteta, malaksalosti, smetnji mokrenja, ravnoteže, vrtoglavica, tremora, boli te promjena raspoloženja.

multipla skleroza; etiologija; liječenje

nije evidentirano