hrvatski

Osobni prostor shizofrenih bolesnika

U istraživanju, koje je obuhvatilo 234 sudionika podijeljenih u dvije skupine (kliničku i usporednu), ispitivana je preferirana interpersonalna udaljenost, odnosno veličina osobnog prostora ove dvije skupine, pri čemu je primijenjena tehnika zaustavljanja. Glavni cilj istraživanja bilo je utvrđivanje prosječne veličine osobnog prostora za mjeru površine istog i specifičniju mjeru pojedinih smjerova prilaženja provokatora te ispitivanje mogućnosti razlikovanja dviju skupina na temelju ovih mjera. Kliničku skupinu činili su sudionici koji su u ambulantnom tretmanu Psihijatrijskog bolničkog centra Vrapče ili Djelatnosti za sveobuhvatnu psihijatrijsku zaštitu Opće bolnice Varaždin, korisnici Zavoda za psihički bolesne odrasle osobe Jalžabet i korisnici Zavoda za psihički bolesne odrasle osobe "Bistričak". Usporednu skupinu psihički zdravih osoba činilo je radno osoblje prije navedenih ustanova, djelatnici Filozofskog i Edukacijsko-oehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu te korisnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Rezultati istraživanja potvrdili su postavljene hipoteze: prvu, prema kojoj se očekivalo da će se veličina interpersonalne udaljenosti razlikovati s obzirom na skupinu kojoj sudionik pripada, spol provokatora i smjer prilaženja provokatora, dok se neće razlikovati s obzirom na spol sudionika, i drugu, prema kojoj se očekivalo da među sudionicima kliničke skupine, s obzirom na pridijeljenu im MKB-10 dijagnozu - tip shizofrenog poremećaja, neće biti značajne razlike u veličini osobnog prostora. Na čitavom uzorku i u usporednoj skupini utvrđeno je i izduženje preferirane interpersonalne udaljenosti u situaciji prilaženja provokatora sprijeda u odnosu na situaciju prilaženja straga, dok se u kliničkoj skupini razlika u udaljenostima između ovih smjerova nije pokazala značajnom.

osobni prostor; shizofreni poremećaj; interpersonalna udaljenost; spol

nije evidentirano