hrvatski

Imunoreaktivnost u osoba izloženih akutnom i kroničnom stresu

U uvodnom djelu rad naglašava širu, fiziološku ulogu imunosustava koja nije ograničena samo na zaštitu od patogena. U tom je smislu prikazana funkcionalna i anatomska povezanost imunosustava s nervnim i endokrinim sustavom što predstavlja osnovu za održavanje integriteta organizma u promjenjivim vanjskim i unutarnjim uvjetima. Takve promjene mogu izazvati odstupanja od fizioloških granica, homeostaze, ugrožavajući integritet (stres) te pokrenuti adaptacijske reakcije (stresna reakcija) kako bi se integritet očuvao unatoč prijetnji (stresor). Opisani su, nadalje, stresori obzirom na vrstu (fizički, psihosocijalni), trajanje (akutni, kronični) i način djelovanja, te ishod stresa (u pogledu bihevioralnih i bioloških posljedica) obzirom na sposobnost odupiranja, s naglaskom na ulogu subjektivne procjene opasnosti što je stresor predstavlja za pojedinca. U nastavku je dat metodološki osvrt na istraživanje imunosustava u kojem se navode prednosti i nedostaci pojedinih vrsta testova (in vivo, in vitro, ex vivo) te uloga statističke obrade rezultata pri zaključivanju. Konačno je iznesen opširan (iako nepotpun) pregled psihoneuroimunoloških istraživanja u kojem se nastoji objasniti nepodudarnost rezultata i, unatoć tome, izvući općenite zaključke o načinu djelovanja akutnog i kroničnog stresa na imunoreaktivnost.

imunosustav, neuroendokrini sustav, integritet, komunikacija, regulacija, homeostaza, alostaza, stres

nije evidentirano