hrvatski

Strateška važnost svjetskih naftnih rezervi

U radu je izložena geostrateška važnost nafte kao ključnog energenta za našu civilizaciju, a navedeni su i čimbenici koji utjeću na cijenu i potrošnju nafte. Isto tako izložena je važnost nafte za oružane snage u povijesti i danas. U povijesti je zabilježeno niz primjera da su se zbog energenata gubile i dobivale bitke, pa i ratovi. Na prekretnici 2. svjetskog rata Adolf Hitler je rekao svojim generalima "Potrebni su mi ugljen i željezo Doneca i kavkaska nafta, ili mogu zapovjediti prekid rata", a savezničke bombe bačene na rafinerije pokazale su se učinkovitije nego bombe bačene na topničke bitnice. Posebno zanimljiv primjer shvaćanja važnosti energenata u vojne svrhe je lucidnost britanskog admirala Fischera koji je shvatio stratešku važnost nafte još u vrijeme kada se rabila kao "ulje za lampe" i mast za podmazivanje kotača na kočijama . Britanski admiral John Arbuthnot Fisher shvatio je važnost nafte za prevlast na svjetskim morima te u potpunosti shvatio nadmoć nafte nad ugljenom i i prednosti flote koja ima pogon na naftu. Bojnom brodu koji ima pogon na ugljen treba 4 - 9 sati da postigne maksimalnu brzinu, dok brodu koji ima pogon na naftu treba 30 minuta da postigne maksimalnu brzinu. Logistici za popunu naftom bojnog broda treba 12 ljudi koji trebaju raditi 12 sati, a da bi se osigurala jednaka energetska vrijednost za brod na ugljen logistici treba 500 ljudi koji posao popune trebaju obavljati 5 dana. Radijus djelovanja flote na naftni pogon bila je četiri puta veći od radijusa djelovanja flote na ugljen. Flota koja ima pogon na naftu može se opskrbiti naftom i na otvorenom moru zahvaljujući brodovima cisternama za razliku od flote koja ima parni pogon i koja je vezana za opskrbu ugljenom u velikim lukama. Nafta omogućuje da se broj osoblja koje opslužuje brodske strojeve smanji za 60%. Od dva bojna broda iste tonaže i naoružanja brod sa pogonom na naftu bit će za tri čvora brži od broda sa pogonom na parne kotlove. Prelazak britanske flote s ugljena na naftu predstavljao je promišljen, skup i relativno dugotrajan proces koji je omogućio britanskoj mornarici da zadrži prevlast na svjetskim morima. Admiral Fischer je modernizirao britansku mornaricu u načinu konstrukcije brodova, načinu opskrbe i doktrini uporabe pred sam početak 1. svjetskog rata. Uoči početka prvog svjetskog rata, kao prvi lord admiraliteta Winston Churchill rekao je sljedeće "Krajnji cilj naše politike je da britansku mornaricu učinimo vlasnikom i neovisnim proizvođačem nafte bez koje njezin opstanak ne možemo zamisliti. Zbog toga moramo osigurati tolike rezerve nafte koliko je potrebno za slučaj rata odnosno koliko je potrebno za sprečavanje skakanja cijena za vrijeme mira. Stoga moramo nastojati da u svakom trenutku nadziremo izvore svjetske nafte." Kao što je energija nafte omogućila povećanje radijusa djelovanja, te bržu i jednostavniju opskrbu bojnih brodova u odnosu na energetski učinak ugljena, tako se od energenta budućnosti očekuje povećanje radijusa djelovanja brodova, zrakoplova i vozila uz istodobno zauzimanje manjeg skladišnog prostora za isti energetski učinak ekvivalenta nafte.

Rezerve nafte; ležišta nafte; opskrba naftom u ratu

nije evidentirano