hrvatski

Siscijska kovnica

U mnogim numizmatičkim zbirkama muzeja te u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu nalaze se primjerci novaca koje je kovala rimska carska kovnica u Sisciji. Siscijska kovnica radila je bez prekida oko 125 godina, a goleme količine novca koje su u njoj iskovane kolale su po cijelom Rimskom Carstvu. Siscijski je zlatni novac prodirao daleko izvan granica carstva - do Skandinavije na sjeveru i Indije na jugu. Kovanje zlatnog i srebrnog novca carska je povlastica. Zbog čestih i snažnih upada barbara na teritorij carstva od polovice 3. st., težište vojnih operacija prebačeno je na istočne granice. Posebice nemirno bilo je u Podunavlju gdje su zbog toga bile koncentrirane velike rimske snage. U vezi s tim, da bi se osigurala redovita plaća vojsci, osnivale su se na odgovarajućim mjestima, koja nisu bila daleko od vojnih operacija, rimske carske kovnice. U takvim uvjetima osniva se i kovnica u Sisciji koja počinje raditi u vrijeme cara Galijena koji je Rimskom senatu oduzeo pravo kovanja bakrenog novca. Siscijska je kovnica započela rad kao mala kovnica u Sisciji s dvije oficine, za koju su materijal i majstori vjerojatno dovedeni iz Rima, iz njegove velike kovnice, pa je sličnost siscijskih novaca s rimskim novcima vrlo velika i zato ih je teško razlikovati. Kovnica se postupno povećavala i dobivala na važnosti, a radila je sve do početka 5. stoljeća. Od cara proba kovnica u Sisciji neke svoje novce označuje oznakom SIS, a od Dioklecijana (284.-305.) to je redovita pojava. Kada je Dioklecijan reformirao novac, ne zna se točno. No, u njegovo vrijeme u Sisciji je bila carska kovnica i riznica provincije Panonije Savije.

rimska kovnica; Siscia; Dioklecijan; rimsko carstvo. siscijska kovnica

nije evidentirano