hrvatski

Protetska sanacija pacijenata s orofacijalnim rascjepom.

Orofacijalni deformiteti čine skupinu malformacija koje zahvaćaju orofacijalnu regiju. Uz narušen estetski sklad lica, narušene su i funkcije govora, žvakanja, gutanja, disanja, prozračivanja Eustahijeve tube i sluha. Mogu se podijeliti na prirođene, stečene i razvojne deformitete. Prirođeni deformiteti čine heterogenu skupinu, u kojoj se po učestalosti ističe rascjep usne i nepca. Rascjep usne i nepca je također i najčešći deformitet orofacijalne regije. Može zahvatiti usnu, alveolarni greben, tvrdo i meko nepce. Mogu biti potpuni ili djelomični, a javljaju se i u obliku mikroformi. Stečeni deformiteti nastaju zbog traume, upale ili rasta tumorske tvorbe. Deformitet nastaje kako zbog neliječenja, tako i zbog liječenja. Razvojni deformiteti nastaju zajedničkim djelovanjem čimbenika nasljeđa i čimbenika okoliša. Orofacijalni deformiteti se saniraju multidisciplinarno. To je izrazito vidljivo kod rascjepa usne i nepca. Uz maksilofacijalnog kirurga, članovi tima su ortodont, pedijatar, otorinolaringolog, fonijatar, stomatolog protetičar i prema potrebi psiholog i socijalni radnik. Unatoč razvoju kirurških metoda, protetičar je važan član tima. U ovome radu je prikazan klinički slučaj obostranog rascjepa usne i nepca nakon kirurškog tretmana, te su prikazane metode kombiniranog ortodontsko- fiksno protetskog liječenja.

rascjepi ; teleskopska krunica ; djelomična proteza

nije evidentirano