hrvatski

Dentalni implantati kao sidrišta pokrovnih proteza

Pokušaji „ usađivanja“ anorganskog materijala u alveolu ili područje izgubljenog zuba, s ciljem nadomještanja izgubljenog zuba stoljećima su zaokupljali ljudski um. Današnje shvaćanje implantologije temelji se na Br&aring ; ; nemarkovom otkriću oseointegracije, tj. funkcionalnom spajanju aloplastičnog materijala sa živom kosti. Za postupak implantacije važno je opće zdravstveno stanje pacijenta, kao i lokalni klinički nalaz. Uspjeh implantoprotetske rehabilitacije također ovisi o materijalima od kojih se izrađuju implantati, te načinu razmještaja i načinu opterećenja implantata žvačnim silama, reakciji tkiva na strano tijelo, samoj kirurškoj tehnici i o redovitim kontrolama. Moguća implantoprotetska rješenja obuhvaćaju: proteza sidrena na implantatima, proteza fiksirana na implantatima te fiksni most na implantatima. Kao moguća sredstva retencije pokrovnih proteza na dentalnim implantatima koriste se prečke, biomehanički vrlo povoljne, ali manje povoljne u smislu oržavanja oralne higijene. Kuglaste kopče za razliku od prečki omogućavaju lakšu higijenu, ali su biomehanički manje povoljne. Magnetska retencija, nakon rješavanja problema korozije i gubitka magnetizma, ima za prednost jednostavnost konstrukcije, laku reparaturu, lagano održavanje te mogućnost dobre oralne higijene, no ostvaruje slabiju stabilizaciju. Teleskopski sustavi, s obzirom na čvrstoću veze te na nepovoljne biomehaničke sile koje djeluju na implantate i okolnu kost, nisu najpovoljnije rješenje.

pokrovne proteze; dentalni implantati

nije evidentirano