hrvatski

1971. kao uvod u 1991.

Jednu od najznačajnijih etapa u suvremenoj hrvatskoj povijesti predstavljaju dinamični politički i društveni procesi koji su se u Hrvatskoj odvijali od 1967. do 1971. godine. Kada je riječ o ciljevima i nositeljima „ Hrvatskog proljeća“ , mora se istaknuti kako se u tom pogledu ne radi o jednom jedinstvenom pokretu s jednim zajedničkim središtem, već o čitavom spektru političkih programa, koji su se međustobno razlikovali, a ponekad i bitno suprotstavljali. Međutim, ono što je spajalo proljećare može se sažeti u osnovnom zahtjevu oko jačanja hrvatske pozicije unutar zajedničke jugoslavenske države na gospodarskom, političkom i kulturnom području. Navedeni su napori koncem 1971. godine i smjenom hrvatskog reformističkog vodstva spriječeni. Razloge treba tražiti ponajprije u pomanjkanju spremnosti za reforme i konkretnim promjenama u odnosu moći među protivnicima proljećara. Drugi razlog sloma „ Hrvatskog proljeća“ leži u strahu od gubitka primata Partije kojeg su ozbiljno ugrožavale paralelne strukture oko Matice hrvatske i osamostaljenje studentskog pokreta. Unatoč promijenjenim uvjetima uslijed raspada komunističkih režima na istoku europskog kontinenta ciljevi „ Hrvatskog proljeća“ ponovno su aktualizirani koncem 80-ih godina prošlog stoljeća. Karakterizirala su ga dva glavna zahtjeva: liberalizacija odnosno demokratizacija života te jačanje nacionalne samobitnosti u okviru znatno decentralizirane jugoslavenske države. No, agresivna velikosrpska politika Miloševićeva režima - te rat u Hrvatskoj i BiH - učinili su konačni kraj i raskid državne zajednice.

Hrvatsko proljeće; reforme; federacija; Hrvatska

nije evidentirano