hrvatski

Karakterizacija teških metala u postupcima oplemenjivanja tekstila

Teški su metali redoviti pratioci procesa bojadisanja kao sastavni dijelovi bojila ili sudjeluju u samom procesu bojadisanja. Zbog štetnog djelovanja, a i gubitaka koji mogu nastati u njihovoj prisutnosti, dopuštene granice koncentracija teških metala na tekstilnim materijalima i odjeći strogo su definirane. Stoga je karakterizacija iona teških metala u postupcima oplemenjivanja tekstila, kako u ekološkom, tako i u ekonomskom smislu, prijeko potrebna. U ovom radu ispitani su sljedeći metalni ioni: bakar, krom, kobalt, nikal, kadmij i olovo te su određeni spektrofotometrijskom metodom i metodom atomske apsorpcijske spektrofotometrije. Provedena su ispitivanja spektrofotometrijskog određivanja kroma, kobalta, bakra, kadmija, olova i nikla s 4-(2-piridilazo) rezorcinolom (PAR), natrijevim dietilditiokarbaminatom (NaDDTC), difenilkarbazidom (DFK) i ditizonom pa su određeni optimalni uvjeti određivanja svakog iona. Da bi se teški metali mogli kvantitativno odrediti, potrebno je uzorak bojila i bojadisanog tekstilnog materijala prirediti za analizu. Razrađene su metode priprave bojila i vunenog materijala za analizu metalnih iona. Određeni su optimalni uvjeti za razgradnju bojila i vunenog tekstilnog materijala spektrofotometrijskim određivanjem sadržaja teških metala nakon spaljivanja. Ispitivane su sljedeće metode razgradnje: suho spaljivanje, mokro spaljivanje u otvorenom sustavu, mikrovalno spaljivanje i kombinacija mikrovalnog i mokrog spaljivanja. Način razaranja bojila ovisi i o metalnom ionu koji je sastavni dio bojila. Optimalni postupak razgradnje uzoraka je mokro spaljivanje s koncentriranom H2SO4 uz dodatak 30 % H2O2, a optimalni uvjeti za mikrovalno spaljivanje su: temperatura spaljivanja 150 – 200 °C pri tlaku od 400 psi u vremenu od 10 do 15 min uz omjer HNO3 i vode 1:1. Pri bojadisanju tekstilnih materijala, a osobito tekstilnih materijala iz mješavina vlakana, često se koriste binarne smjese bojila radi dobivanja željenog tona. Zato je nužno izabrati prikladnu matematičku metodu kojom će se metalni ioni iz bojila moći određivati istovremeno, razdvajanjem njihovih udjela iz globalnog signala. Metoda omjera signala pokazala se vrlo učinkovitom pri razdvajanju iona bakra i kobalta iz smjese: dobivena koncentracija kobalta u iznosu od 2, 091 μ M u odnosu prema stvarnoj koncentraciji od 2, 0 μ M, odnosno bakra 1, 869 μ M prema stvarnoj koncentraciji od 2, 0 μ M. Uzorci bojila i bojadisanih vunenih tkanina spaljeni su mokrim postupkom s koncentriranom H2SO4 uz dodatak 30 % H2O2. Sadržaj bakra, kobalta i kroma određen je spektrofotometrijski. Dobiveni rezultati kvantitativne analize bakra u tekstilnom materijalu pokazuju veliko rasipanje rezultata jer je koncentracija bakra na materijalu manja od 0, 05 mg / g materijala. Osim spektrofotometrijske metode ispitana je i metoda AAS. Statističkim testovima (F-test i t-test) utvrdilo se da ne postoji statistički značajna razlika u vrijednostima dobivenim ispitivanim metodama za većinu ispitivanih uzoraka bojila. Stoga se obje metode mogu koristiti za kvantitativnu analizu iona metala u bojilima i na bojadisanom tekstilnom materijalu.

teški metali; metalkompleksna bojila; teksatilni materijal; priprava uzorka; metoda omjera signala; UV/VIS; AAS

nije evidentirano