hrvatski

Neke strategije samoregulirajuće motivacije kao prediktor akademske prokrastinacije u školskom kontekstu

U radu se najprije razmatraju psihometrijska svojstva skale izbjegavajućih reakcija (mjere prokrastinacije) i pet skala strategija samoregulirajuće motivacije, primjenom konfirmatorne faktorske analize strukturalnim modeliranjem linearnim jednadžbama. Skala izbjegavajućih reakcija pokazuje visoku pouzdanost, valjanost, ekonomičnost i odgovara tau-ekvivalentnom mjernom modelu. Nadalje, postavlja se parametrizacija alternativnog mjernog modela i predložen je niz postupaka kako bi se procijenila MTMM matrica u neuravnoteženim nacrtima. Potonji je model demonstriran na skalama samoregulirajuće motivacije. Mjera prokrastinacije i mjera samoregulacije pokazale su visoku divergentnu i zadovoljavajuću konvergentnu valjanost. Također, predlaže se alternativno viđenje pouzdanosti na osnovi definiranog MTMM modela. Temeljem rezultata odbacuje se osnovna pretpostavka samoregulacijskih teorija motivacije kako primjena određene strategije samoregulacije nužno povećava uključivanje u aktivnost i smanjuje odgađanje izvršavanja zadatka. Pokazuje se kako je odgađanje povezano uz specifične samoregulacijske strategije te je posebno negativno povezano uz Nagovaranje na savladavanje i Povećavanje interesa, koje u određenoj mjeri odražavaju ciljnu orijentaciju prema zadatku, dok je pozitivna veza ostvarena s Nagovaranjem na izvedbu. U znatnoj se mjeri problematizira koncept adaptivnog/neadaptivnog motivacijskog obrasca i predlaže se prošireno tumačenje hipoteze intrapersonalne dileme. Razmatraju se i obrazovne implikacije provedenog istraživanja.

prokrastinacija; samoregulacija; strukturalno modeliranje; višeosobinski-višemetodski pristup (MTMM)

nije evidentirano