hrvatski

1.5. Razina i utjecaj onečišćenja na području većih naselja- "vruće točke" Biomarkeri zagađenja 1.5.1.Sustavno određivanje metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji

Prikazane su indeksirane vrijednosti metalotioneina (MT) u svrhu procjene rizika izloženosti dagnji povišenoj razini metala na “ vručim točkama” srednjedalmatinskog područja. Povišene vrijednosti ovog biomarkera utvrđene su na postajama Martinska i Vranjic koje su smještene unutar poluzatvorenih akvatorija s izraženim estuarnim i eutrofikacijskim obilježjima. Na estuarnim postajama Martinska i Omiš zabilježene povišene vrijednosti MT podudaraju se s povišenim vrijednostima kadmija u citozolu odražavajući veći udio biološki raspoloživog kadmija u vodama niskog saliniteta nego što je to na morskim postajama. Nalaz povišenih vrijednosti indeksa MT i citozolnog cinka na morskoj postaji Vranjic mogao bi se pripisati indukciji MT putem oksidativnog stresa zbog opterećenosti akvatorija onečišćivačima organskog porijekla, pri čemu se ne bi mogli isključiti niti fiziološki procesi aktivacije unosa cinka. Uspoređivanjem rezultata biomonitoringa dobivenih 2004. godine uglavnom se opaža dobra podudarnost s određivanjima MT na odgovarajućim postajama iz ranijih izvještajnih razdoblja (1999.-2001. i 2002.-2003.). Na postajama Zablaće, Vranjic i Omiš opaža se trend porasta, dok je na Jadriji zabilježen trend pada indeksa MT u usporedbi s prethodnim izvještajnim razdobljima. Niže vrijednosti stabilnosti lizosomskih membrana (SLM) na postajama Srima, Vranjic Omiš i Martinska upućuju na povremenu izloženost dagnji okolišnom stresu. Za bolje razumijevanje odnosa između biomarkera općeg stresa, SLM i MT kao vrste obrambenog mehanizma specifičnog za onečišćenje metalima, potrebno je uzeti u obzir nutritivni status dagnji uzorkovanih na odabranim postajama.

biomarkeri; metalotioneini; izloženost dagnji metalima

nije evidentirano