hrvatski

Pogled u jezično označavanje prostora: kada jezik susreće spoznaju?

Iako je značaj razumijevanja i označavanja prostornih odnosa bio naglašavan i prije, novija istraživanja ističu da prostorno označavanje predstavlja temelj spoznaje i jezika. Prema nekim autorima ( Jackendoff, 2003., npr) i najjednostavnija se rečenica nekog jezika može promatrati s obzirom na njenu fonološku, morfosintaktičku, semantičko/ konceptualnu te prostornu strukturu. Čak i kada je riječ o jako različitim jezicima, svima je zajedničko da imaju prostorne oznake za statičku i dinamičku situaciju u kojoj se figure nalaze. Statička situacija govori o položaju figure u mirovanju i prostorne veze koju ona može imati u odnosu na podlogu ( najčešće uz upotrebu prijedloga npr. u, na, ispred, iza) dok dinamička situacija opisuje promjenu položaja figure ( najčešće upotrebljavajući glagole kretanja, ponekad i prijedloge). I kod označavanja promjene položaja i kod označavanja statičnog položaja prostorne oznake se razlikuju prema složenosti, ovisno o nejezičnom znanju koji je temelj za usvajanje prostornog označavanja. Upravo zato i ispitivanje razumijevanja prostornih odnosa i njihovog označavanja čini neizostavan dio logopedske dijagnostike i kasnije terapije. Kako je spoznajni razvoj nužan preduvjet za razvoj jezičnog označavanja u prostoru, u dječjem se jeziku porastom kronološke dobi povećava broj prostornih oznaka koje djeca razumiju i upotrebljavaju. Nejezično znanje omogućava djetetu shvaćanje sve složenijih i zahtjevnijih prostornih odnosa. Međutim, klinički rad s djecom pokazuje da čak i kada nemaju dovoljno nejezičnog znanja o složenijim ili djetetu manje poznatim prostornim odnosima, djeca će, bez obzira na njihova spoznajna ograničenja, pokušati na neki način označiti prostor. Očito je da je čak i kod djece uredna jezičnog razvoja teško odrediti u kojem će trenutku prostorno označavanje postati odraz nejezičnog znanja o svijetu. Posebne teškoće javljaju se onda kada treba odrediti jesu li djetetove pogreške u označavanju prostora dio uredna razvoja ili upućuju na moguće ozbiljnije teškoće . Ovi podatci mogu dati važne smjernice u logopedskoj dijagnostici kao i logopedskoj terapiji. Cilj ovog rada je analizirati kakve pogreške proizvode djeca uredna razvoja koja još nisu ovladala označavanjem složenijih prostornih odnosa. Poznavanje pogrešaka koje su dio uredna jezičnog razvoja omogućit će nam prepoznavanje pogrešaka koje mogu upućivati na moguća odstupanje u jezičnom razvoju. Djeca će biti ispitana i na razumijevanju i proizvodnji prijedloga.

jezik; spoznaja; označavanje prostora;

nije evidentirano