hrvatski

Glazbeni prinos franjevca Marijana Lanosovića

Evangjelistar / illiricki / za / sve nedilje... po O. F. Marianu Lanossovichu … iz 1794., premda nema note, ide u red značajnih glazbenih prinosa, osobito primjerenih franjevačkom redovničkom djelovanju. Pripada lekcionarima koji se nazivaju budimskima, jer svi su nastali i tiskani u Budimu: franjevca Nikole Kesića, 1740., franjevca Emerika Pavića, 1764. i franjevca Marijana Lanosovića, 1794. Ta tri važna izvora temelje se na lekcionaru Ivana Bandulavića. Suvremena historiografija i danas slijedi ocjene Dragutina Prohaske, na primjer onu o Lanosovićevu lekcionaru koji je "nešto tješnje priljubljen uz Bandulavića nego što su Kesićev i Pavićev, ali je po uzoru na svoj njemački izgovor u prijevodu slobodniji i moderniji od njih: prevodi u duhu hrvatskog jezika i neovisan je o tuđoj riječi i sintaksi." Čevapovićevo franjevačko redovničko pripadništvo razvija se do uglednih položaja: profesor na franjevačkim školama, gvardijan vukovarskog samostana, provincijal provincije Svetog Ivana Kapistrana, gvardijan bečkog franjevačkog samostana. Njegovo profesionalno bavljenje glazbom pak je još uvijek upitno. Lanosovića, Jaića i Čevapovića odlikuju značajne uloge: ozbiljnih znanstvenika i umjetnika koji po stvaralačkoj domeni pripadaju onoj vrsti stvaralaca koji nasljeđuju izradu tipičnih religijskih djela sa stilskim određenjima koja su u službi tradicije školskih dramskih moralizatorskih ostvarenja sukladnih s redovničkim načelima. No, po tipologiji i analogiji s evropskim praksama, može se zaključiti udio slavonskog scenskog obrasca, pretežno u školskim predstavama koje redovito idu uz proces odgoja koji primjenjuju redovničke zajednice (isusovci, franjevci, pavlini) Po tipologiji i analogiji s evropskim praksama, može se zaključiti udio slavonskog scenskog obrasca, pretežno u školskim predstavama koje redovito idu uz proces odgoja koji primjenjuju redovničke zajednice (isusovci, franjevci, pavlini). Koliko je značajan udio pjevanja u crkvenim zbirkama, pjesmaricama ili priručnicima govore mnogi historiografski podaci, među njima i onaj Vjekoslava Klaića koji je u glazbenome časopisu Gusle, u najavi međunarodne izložbe u Beču, predložio kako bi se hrvatska glazba trebala postaviti. U poglavlju o "umjetnoj" glazbi, pored reprezentativnih glazbenih i teoretskih djela, zatim crkvenih pjesmarica, zbirki i crkvenih skladbi, želi tamo vidjeti i tiskane i rukopisne knjige za koralno pjevanje (nabraja neke tiskane zbornike iz 18. stoljeća: npr. Citharu octochordu, 3. izdanje iz 1757.) ističući posebni "vlastiti obred" zagrebačke crkve, a predviđajući i rijetke obredne knjige iz Đakova, Senja ili Splita.

Glazba; lekcionar; franjevci; Marijan Lanosović

Zbornik radova 4. Međunarodnog znanstvenog simpozija s temom: Vukovar kao paradigma muke, Vukovar 2004