hrvatski

Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća

U radu se analizira opis glagolskoga vida u gramatikama hrvatskoga jezika koje su objavljene u razdoblju od prve gramatike hrvatskoga jezika Bartola Kašića 1604. godine do Maretićeve gramatike 1899. godine. Na temelju gramatika hrvatskoga jezika u okviru omeđenoga vremenskoga razdoblja ispituje se kako je u gramatikama definiran i opisan glagolski vid, što se razumijeva pod pojmom glagolskoga vida, ima li naznaka opisa i definiranja glagolskoga vida kao gramatičke kategorije, postoje li sustavne definicije kategorije i članova vidskih opreka, tj. svršenih i nesvršenih glagola, koji se kriteriji primjenjuju u opisu glagolskoga vida, postoji li opis perfektivizacije i imperfektivizacije glagola, na koji je način glagolski vid povezan s glagolskim vremenima i oblicima te sa semantičkim skupinama glagola (Aktionsartom). Rada razmatraju i neka od općih teoretskih pitanja, npr. je li glagolski vid univerzalna kategorija, odnos glagolskoga vida i glagolske osnove (u okviru morfonologije hrvatskoga glagola), te brojivosti i (ne)određenosti. Opći pregled aspektoloških tema temelji se ponajprije na istraživanjima jezikoslovne kroatistike, a u obzir se uzimaju i relevantni radovi nekih stranih lingvista. Na temelju središnje analize opisa glagolskoga vida u hrvatskim gramatikama zaključuje se da postoje dva osnovna modela opisa. Prvi je model (od 1604. do 1833. godine) onaj u kojem je glagolski vid opisan implicitno, latentno što znači da gramatičari u načelu nisu eksplicitno uočili ni definirali samu kategoriju ni temeljne sastavnice, tj. svršene i nesvršene glagole, već su primarno opisivali ponajprije glagolska vremena, sastav glagola ili tip konjugacije, a pritom su kao sporedan rezultat sekundarno nastala posredna poimanja glagolskoga vida. U tome se modelu u gramatikama (Kašić, Della Bella, Lanosović, Appendini) definiraju dvije temeljne skupine glagola: nepotpuni (defektivni) i frekventativni glagoli – prvu skupinu čine svršeni, a drugu nesvršeni glagoli. Odnos svršenih i nesvršenih glagola u tome prvom modelu opisa posredno je uočen u gramatici J. Križanića 1665. te u gramatici Š. Starčevića 1812. godine. Drugi se osnovni model opisa pojavljuje tridesetih godina 19. stoljeća kada se kategorija glagolskoga vida opisuje eksplicitno, neposredno kao jedno od temeljnih obilježja hrvatskih glagola. Taj model opisa glagolskoga vida prvi put je ostvaren u Grammatik der illyrischen Sprache (1833) I. A. Brlića gdje autor eksplicitno navodi opću podjelu glagola s obzirom na svršenost definirajući članove vidske opreke, svršene i nesvršene glagole. Poslije Brlićeva gramatičkoga opisa u hrvatskim se gramatikama glagolski vid ističe kao važno obilježje hrvatskoga glagola. Pritom se u gramatikama sustavno ne imenuje i ne definira sam naziv kategorije kao nadređeni (hiperonimski) pojam, već se eksplicitno imenuju i definiraju članovi vidske opreke, svršeni i nesvršeni glagoli kao hiponimske sastavnice glagolskoga vida, a u nekim se gramatikama naznačuje i postojanje dvovidnih glagola. Posebno se ističe i podjela glagola s obzirom na način vršenja glagolske radnje, tj. semantičke skupine radnje, i to ponajprije nesvršenih, a zatim i svršenih glagola. Opisuju se i osnovna načela imperfektivizacije i perfektivizacije. Pitanja svršenih i nesvršenih glagola uzimaju se u obzir u opisu glagolskih oblika i načina, i to posebno glagolskih vremena (prezent, aorist, imperfekt). Na temelju analize gramatičkih opisa glagolskoga vida potvrđuje se da je kategorija vida složena glagolska kategorija s obzirom na svoja strukturna obilježja u sustavu hrvatskoga jezika. Ta kategorija prožima gotovo sve razine jezične analize. Temeljne sastavnice, parametri i odrednice u gramatičkome opisu vida formirali su se i definirali postupno. Međutim, nedvojbeno je da opis glagolskoga vida kao sinkronijske činjenice u sustavu hrvatskoga jezika u hrvatskim gramatikama postoji najprije implicitno, a poslije toga eksplicitno zadovoljavajući temeljna načela popisa, opisa, ali i propisa.

glagolski vid; svršeni i nesvršeni glagoli; gramatike hrvatskoga jezika od 1604. do 1899. godine

nije evidentirano