hrvatski

Kvaliteta obiteljskih odnosa u seoskim i gradskim obiteljima

U radu se analizira kvalitetu obiteljskih odnosa u suvremenoj obitelji u poslijeratnoj Hrvatskoj. Istraživanjem je obuhvaćeno 777 cjelovitih obitelji s djecom osnovnoškolske dobi od čega 212 (27, 3 %) obitelji živi u selu, 292(37, 6 %) u malom i srednjem gradu, a 273 (35, 1 %)u velikom gradu. Podaci su prikupljeni odvojenim intervjuiranjem bračnih partnera koji su procjenjivali kvalitetu odnosa roditelji - djeca, žene – muževi, te unuci – djedovi i bake. Ispitane su razlike u procjeni kvalitete obiteljskih odnosa bračnih partnera iz naselja različite veličine (selo, mali i srednji grad, veliki grad) te prema spolu (muževi i žene). Mjerene su ove dimenzije kvalitete obiteljskih odnosa: zadovoljstvo čestinom razgovora, zadovoljstvo otvorenošću razgovora, procjena međusobne ljubavi te procjena kvalitete obiteljskih odnosa u cjelini. U obradi podataka primjenjeni su postupci neparametrijske i parametrijske statistike (hi-kvadrat test, analiza varijance i dr.). Utvrđeno je da majke, neovisno o veličinu naselja stanovanja obitelji, izražavaju statistički značajno veći stupanj zadovoljstva čestinom razgovora sa svojom djecom od očeva. Kada su u pitanju partnerski odnosi, muževi u malim i srednjim gradovima izražavaju značajno viši stupanj zadovoljstva čestinom razgovora sa svojim ženama nego muževi iz velikim gradovima. Nasuprot tome majke su nezadovoljnije od muževa učestalošću razgovora djedova i baka s unučadi. Majke u velikim gradovima kvalitetu obiteljskih odnosa u cjelini ocjenjuju statistički značajno boljom nego majke u selu. Prosječne vrijednosti na ljestvici procjene kvalitete obiteljskih odnosa u cjelini potvrđuju prevladavajuće visoko zadovoljstvo kvalitetnom obiteljskih odnosa, neovisno o spolu te o veličini naselja stanovanja obitelji.

Seoska i gradska obitelj; kvaliteta obiteljskih odnosa; otvorenost i čestina razgovora; uzajamna ljubav roditelja i djece; između bračnih partnera; između djedova; baka i unuka

nije evidentirano