hrvatski

Sinmetamofrni stukturni sklop niskometamorfnih stijena središnjeg dijela Medvednice

Metamorfni kompleks središnjeg dijela Medvednice čine metabaziti i metasedimenti nastali donjokrednom metamorfozom vrlo niskog do niskog stupnja (K/Ar 123-115 Ma ; BELAK et al., 1995), u uvjetima temperature i tlaka od 350– 400 &ordm ; C i 3-4 kbar (JUDIK et al., 2004). Metabaziti su zeleni škriljavci tipične niskometamorfne mineralne parageneze: albit-aktinolit-klorit-epidot/klinocoisit (BELAK et al., 1995 ; LUGOVIĆ et al., 2005). Metasedimenti su pretežno slejtovi, filiti, metaklastiti, metakarbonati i kvarciti sporadično udruženi sa zelenim škriljavcima nastalim iz piroklastičnih protolita. Mineralni sastav metasedimenata, premda različit među pojedinim vrstama, također ukazuje na metamorfne promijene niskog stupnja u facijesu zelenih škriljavaca (BELAK et al., 1995). Strukturni sklop niskometamorfnih stijena rezultat je polifaznog deformacijskog razvoja tijekom triju (JAMIČIĆ, 2000), odnosno četiriju (TOMLJENOVIĆ, 2002) vremenski odvojenih deformacijskih faza. Najstarijom deformacijskom fazom (D1) u ovim je stijenama stvoren sinmetamorfni strukturni sklop kojeg čine sinmetamorna folijacija/škriljavost (S1) i sinmetamorfna lineacija (L1). U mezoskopskom mjerilu opažanja S1 folijacija pokazuje različite morfološke značajke i varijabilan intenzitet izraženosti. U slejtovima se očituje kao set penetrativnih ploha okomito na koje dolazi do promjene veličine i vrste mineralnih zrna. U metaspamitima je najčešće obilježena većom koncentracijom sjajnih tinjaca poredanih u planparalelne nizove, paralelne ili pod blagim kutom u odnosu na primarnu slojevitost (S1//S0). U metakarbonatima S1 folijacija je u pravilu dobro izražena, pretežito sub-paralelno do paralelno orijentirana u odnosu na slojevitost protolita, sporadično obilježena i pojavom bijelih traka u kojima je karbonatni protolit rekristaliziran. U metabazitima je tek sporadično vrlo dobro izražena, najčešće obilježena planarnim rasporedom mm zrna klorita i epidota. U istom mjerilu opažanja na plohama S1 folijacije u pravilu se zapaža i dobro izražena lineacija (L1), koju tvore sinmetamorfni minerali, pravocrtno i međusobno paralelno poredani na milimetarskom razmaku. U većini metapelita L1 lineacija je obilježena sjajnim, bijelim tinjcem, dok je u metabazitima i metapiroklastitima tvore minerali klorita, epidota i aktinolita. L1 lineacija naročito je dobro izražena u kloritoidnim škriljavcima, gdje je obilježena preferiranom orijentacijom i pravocrtnim rasporedom mm zrna kloritoida i sjajnih tinjaca. U mikroskopskom mjerilu opažanja, analizom preparata načinjenih iz orijentirano uzetih uzoraka, zapaža se izrazita razlika u izražaju sinmetamorfnog strukturnog sklopa, ovisno od orijentacije preparata u odnosu na mezoskopski vidljivu S1 folijaciju i L1 lineaciju. U preparatima orijentiranim okomito na S1 folijaciju i L1 lineaciju niskometamorfni strukturni sklop je u pravilu vrlo slabo izražen, u pojedinim uzorcima prividno izostaje. Suprotno tome, u preparatima orijentiranim okomito na S1 folijaciju i paralelno s L1 lineacijom, niskometamorfni strukturni sklop redovito je vrlo dobro izražen i najčešće obilježen (Slika 1): a) dinamički rekristaliziranim porfiroklastima s omotačem (engl. mantled porphyroclasts), b) pojavom mica-fish struktura, c) pressure-shadow struktura, d) zrnima rotiranih, sinkinematskih porfiroblasta i e) asimetričnim mikrobudenima, karakteristično položenih u ravnini S1 folijacije. Porfiroklaste s omotačem najčešće čini kvarc s unduloznim potamnjenjem, zrna intraklasta i bioklasta, koja lateralno prelaze u sitnozrnaste agregate izduženih zrna kvarca, odnosno kalcita, orijentirana paralelno sa S1 folijacijom. Mica-fish strukture pokazuju lećast oblik s duljom osi tinjca pod kutem prema S1 folijaciji i njegovim sitnozrnastim rekristaliziranim agregatima raspoređenim na nasuprotnim stranama oko porfiroklasta u metapsamitima. Pressure shadow strukture čine agregati sinkinematskog klorita, kalcita, epidota/coisita i kvarca kristaliziranih na dijagonalno nasuprotnim stranama oko porfiroklasta albita, pirita i magnetita, u zonama razdvajanja među mikrobudenima te oko porfiroblasta aktinolita i kloritoida u metabazitima, metakarbonatima i kloritoidnim škriljavcima. Zabilježene mikrostrukture i različita izraženost sinmetamorfnog strukturnog sklopa u međusobno okomito orijentiranim preparatima istih uzoraka ukazuju da analizirani uzorci predstavljaju milonitne stijene nastale u metamorfnim uvjetima niskog stupnja. Ovaj tip stijena i u njima zabilježeni kinematski pokazatelji smicanja sugeriraju postojanje regionalne smične zone s ne-koaksijalnom, posmičnom deformacijom tijekom donje krede, s translacijom krovine u smjeru sjeveroistoka (recenta orijentacija). Međutim, obzirom na rotaciju Medvednice i Jadranske mikroploče koja je uslijedila tijekom konozoika, odnosno nakon formiranja D1 strukturnog sklopa (TOMLJENOVIĆ, 2002 ; MÁRTON et al., 2003), pretpostavlja se da je primarni tektonski transport i smicanje krovine bilo u smjeru sjevera – sjeverozapada. Formiranje regionalne smične zone obilježene metamorfozom vrlo niskog do niskog stupnja, uz tektonski transport krovine prema sjeveru-sejverozapadu, interpetira se obdukcijom, odnosno navlačenjem ofiolita dijagonalno preko istočnog ruba dinaridskog šelfa.

donjokredni metamorfizam niskog stupnja; miloniti; Medvednica

nije evidentirano