hrvatski

Fra Mladen Barabrić između historiografije i fikcije

Minornom, neovjerenom u kritičkoj literaturi, nedostupnom suvremenoj čitateljskoj publici, nepoznatom hrvatskim književnim povijestima, piscu franjevcu Mladenu Barbariću (1873. - 1936.) povijest je opsesija, što će rezultirati brojnim povijesnim člancima i odraziti se u književnim djelima (Kod Žalosne Gospe, 1918., Pašino srce, 1929., Rodoljupke, 1893., Olovska Gospa). U radu se motri piščev odnos prema povijesti i označuje antikvarnim, što se očituje u skupljanju povijesne građe, njezinu pohranjivanju u historiografsku fikciju, potom u kampanilizmu te zavičajnoj identifikaciji sa spomenicima prošlosti i traženju sigurnosti u običajnom životu, očuvanom predajom. Nastoji se pratiti odraz njegovih spoznaja proizišlih iz shvaćanja povijesti kao učiteljice života na idejnom, tematsko-sadržajnom, fabulativnom i žanrovskom planu književnih djela, proniknuti u razloge priklanjanja poetici pučkoga igrokaza ili pak usmenih djela te usvajanja stihovane naracije. Podcrtava se atipičnost Barbarićeva književnoga rada, što se, između ostaloga, očituje u aktualiziranju tada već posve anakrone antiturske tematike. Kako se u Barbarićevim književnim djelima povijesni događaji reflektiraju kroz kršćansko vrijednosno motrište, čitamo ih kao pučki književni fenomen tim više što se oblikuju na presjecištu usmene i autorske književnosti, zauzevši rubni položaj unutar književnopovijesnih i vrijednosnih nizova.

Mladen Barbarić; historiografija; fikcija

nije evidentirano