hrvatski

Uloga Milana Rešetara u hrvatskoj glazbenoj historiografiji

Od početaka razvoja hrvatske glazbene historiografije kao znanstvene discipline u 19. stoljeću pa sve do sredine 20. stoljeća zamjetni su prilozi književnih povjesničara, koji su se tijekom svojih istraživanja susretali i s glazbenom problematikom. Među njima istaknuta uloga pripada i Milanu Rešetaru, premda njegovi prilozi glazbeno-historiografske provenijencije nisu brojni. Za hrvatsku glazbenu historiografiju od iznimne su važnosti dva takva priloga: njegov popis skladbi Julija Bajamontija iz 1887., što je uopće prvi popis Bajamontijevih skladbi, i njegov članak Stari dubrovački teatar iz 1922. godine, u kojemu je inaugurirao tezu o prvim hrvatskim operama u 17. stoljeću u Dubrovniku. U ovom se tekstu prati recepcija Rešetarovih priloga u hrvatskoj glazbenoj historiografiji od Božidara Širole, Huberta Pettana i Josipa Andreisa do Lovre Županovića, Mihe Demovića i Ennija Stipčevića.

Milan Rešetar; hrvatska glazba; glazbena historiografija

uz rad objavljen sažetak na njemačkom jeziku