hrvatski

Hagiografija i povijest medicine: votivni darovi svecima zaštitnicima kao objekti interdisciplinarnog proučavanja

Povijest medicine se već od svojih disciplinarnih početaka služila hagiografskim izvorima za rekonstrukciju zdravstvene kulture prošlih vremena, uključujući kulturalnu percepciju bolesti i tijela, načine liječenja, te pojavu pojedinih bolesti. Pored tekstualnih izvora poput svetačkih vita, liturgijskih zapisa, ili pak bratovštinskih knjiga, od posebnog su značaja materijalni izvori koji svjedoče o razdobljima ili društvenim slojevima koji su za sobom ostavili oskudne pisane tragove. Tako, primjerice, podaci o zemljopisnoj rasprostranjenosti pojedinih svetačkih kultova govore o epidemiološkoj slici tog razdoblja, a vizualni prikazi o doživljaju tijela i bolesti. U ovom radu usredotočit ćemo se na votivne darove, predmete koji se poklanjaju pojedinim svecima zaštitnicima u cilju izlječenja različitih zdravstvenih tegoba. Votive, čija povijest seže daleko u pretkršćansko razdoblje, je nemoguće proučavati bez interdisciplinarne suradnje znanstvenika nekoliko različitih struka – povjesničara, povjesničara medicine, povjesničara umjetnosti, etnologa, antropologa i teologa. U izlaganju ćemo analizirati načine na koje pojedine struke pristupaju studiju votiva. Na koncu ćemo objediniti različite pristupe da bismo prikazali puni značaj proučavanja votiva u studiju pučke zdravstvene kulture te, šire, povijesti medicine.

povijest medicine; sveci zaštitnici; votivi; narodna medicina

nije evidentirano