hrvatski

Međudjelovanje atmosfere i mora u Splitskom, Bračkom i Neretvanskom kanalu

Koristeći izmjereno dolazno kratkovalno i povratno dugovalno zračenje s meteorološko - oceanografske postaje odabran je skup poluempirijskih formula te su izračunati protoci topline i vlage za razdoblje 2000. - 2003. godine. Pokazano je da je Sunčevo zračenje izračunato pomoću Reed (1977) precijenjeno za 20 W/m2 te da rezultira neprihvatljivo velikom pogreškom ako se koristi za izračunavanje Sunčevog zračenja na satnoj skali. Pomoću metode opisane u Dobson i Smith (1988) izvedena je nova formula za izračunavanje Sunčevog zračenja na satnoj skali. Usporedbom izmjerenih podataka pokazano je da formula predložena od May (1986) najbolje opisuje dugovalno zračenje. Analizirane su sezonske promjene naoblake, relativne vlažnosti, brzine vjetra, temperature mora i zraka te površinski protoci topline i vlage. Sunčevo zračenje je dominantna komponenta u ukupnom toku topline, slijede tok topline zbog evaporacije i dugovalno zračenje. Ukupan srednji godišnji tok topline je bio između Q=-8.7 W/m2 i Q=-22.8 W/m2. Glavni uzrok međugodišnje promjenjivosti tokova je evaporacija, a potom dugovalno zračenje. Sagledavajući prostorno vremensku promjenjivost temperature i saliniteta koja je uzrokovana dotocima rijeka i izmjenom topline i vlage s atmosferom izdvojena su tri karakteristična područja: estuarij rijeke Neretve, kanalne vode i vode otvorenog mora.

bulk formule; tokovi topline i vlage; Sunčevo zračenje; estarij

nije evidentirano