hrvatski

Obilježja komunikacije u djece s ranim oštećenjem mozga

Prema istraživanjima, rano oštećenje mozga je rizični čimbenik za različite aspekte djetetova razvoja, pa tako i za usvajanje jezika. Dosadašnja istraživanja uglavnom nisu bila usmjerena na obilježja djetetova komunikacijskog razvoja, a on je posebno važan iz dva razloga: (1) budući da je pojava jezika vrlo često odgođena i sam rani jezični razvoj usporen zanimljivo je pratiti na koji način dijete u tim okolnostima ostvaruje komunikaciju u svakodnevnim situacijama i (2) budući da su roditelji upoznati s neurorizičnim čimbenicima u svoga djeteta, a sam rizik u djeteta je jak stresor za roditelje, rana komunikacija može biti ugrožena, te je i stoga važno istražiti obilježja komunikacijskog razvoja. U projektu Razvoj komunikacije i jezika u djece s ranim ozljedama mozga primijenjivali smo stoga uz niz drugih mjernih instrumenata i kvalitativni upitnik pod nazivom Pragmatički profil svakodnevnih komunikacijskih vještina (Dewart, Summers, 1995.). Na osnovi polustrukturiranog intervjua roditelji su davali podatke o postojećim komunikacijskim funkcijama te o složenosti načina na koji dijete komunicira s okolinom. Uvid u daljna obilježja djetetove interakcije i konverzacije kao što su razina zainteresiranosti za komunikaciju, održavanje i predviđanje slijeda interakcije ili pak razumijevanje geste pokazivanja dobiven je putem roditeljskih odgovora, ali i opažanjima ponašanja djeteta u ispitnoj situaciji (npr. vještine združene pažnje). Pri tom nas je uvijek zanimalo kako i koliko dijete odgovara na tuđe inicijative i kako samo inicira komunikaciju. Ispitanici su djeca (n=11) s ranim ozljedama mozga, a podaci o komunikaciji odnose se na razdoblje od 18 do 36 mjeseci životne dobi. U radu se kombinacijom transverzalnog i longitudinalnog pristupa nastoje opisati razvojne promjene u komunikaciji djece s oštećenjem mozga. Raščlambom dobivenih odgovora uočeno je da djeca s ranim mozgovnim oštećenjima kasne kako u broju komunikacijskih funkcija, tako i u uporabi komunikacijskih sredstava kojima ostvaruju iste funkcije (npr. gesta pokazivanja) u odnosu na svoje vršnjake u dobi od dvije i pol do tri godine. Naime, u okvirima urednoga razvoja raspon komunikacijskih namjera je u ovoj dobi sve veći, te se djeca već dominantno počinju služiti jezikom. Djeca s ranim oštećenjem mozga ispitivane dobi u većini situacija još se ne služe jezikom već signalima ili vrlo jednostavnim i osnovnim oblicima gesti daju do znanja što žele.

komunikacija; djeca s ranim oštećenjem mozga

nije evidentirano