Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 209472

Gerontološki centri 2004.: zagrebački model uspješne prakse za starije ljude = Gerontological centers - year 2004 : Zagreb model of successful practice for the elderly


Tomek-Roksandić, Spomenka; Perko, Goran; Mihok, Diana; Puljak, Ana; Radašević, Hrvoje; Škes, Marija; Vračan, Stela; Kurtović, Ljerka; Fortuna, Višnja; Tomić, Branimir et al.
Gerontološki centri 2004.: zagrebački model uspješne prakse za starije ljude = Gerontological centers - year 2004 : Zagreb model of successful practice for the elderly, Zagreb: Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba, Centar za gerontologiju, 2005 (prirucnik)


Naslov
Gerontološki centri 2004.: zagrebački model uspješne prakse za starije ljude = Gerontological centers - year 2004 : Zagreb model of successful practice for the elderly
(Gerontological centers year 2004. : Zagreb model of successful practice for the elderly)

Autori
Tomek-Roksandić, Spomenka ; Perko, Goran ; Mihok, Diana ; Puljak, Ana ; Radašević, Hrvoje ; Škes, Marija ; Vračan, Stela ; Kurtović, Ljerka ; Fortuna, Višnja ; Tomić, Branimir ; Despot- Lučanin, Jasminka ; Šimunović, Dubravka ; Šostar, Zvonimir ; Širanović, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, prirucnik, strucna

Izdavač
Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba, Centar za gerontologiju

Grad
Zagreb

Godina
2005

Stranica
203

ISBN
953-6998-24-6

Ključne riječi
Populacija; starost
(Population; oldage)

Sažetak
Europska gerontološka istraživanja potvrđuju kako će ubrzanim starenjem pučanstva, najvećim dostignućem 20. stoljeća, doći do izrazite pojavnosti ciljnih skupina funkcionalno sposobnih starijih ljudi i to u srednjoj starosti od 75 do 84 godina. Najbrže rastuća svjetska starija populacija je upravo ona od 85 i više godina koja će se do 2025. godine povećati čak 12 puta, dok će broj stogodišnjaka (starih 100 i više godina) povećati 15 puta i od sadašnjih 210.000 narasti će na 3, 2 milijuna. Tako je u Hrvatskoj po popisnoj 2001. godini starijih ljudi u dubokoj starosti od 85 i više godina bilo 42553 što iznosi čak 6, 14% u ukupnom hrvatskom staračkom pučanstvu (693540). Zagrebačkih stogodišnjaka po popisnoj 2001. godini je 282, od toga 66 muškaraca i 216 žena, dok je u Hrvatskoj njih 1455, od toga 1132 žene i 323 muškarca. Dramatični udio ukupnog staračkog hrvatskog pučanstva od 15, 62% (2001.g.) u ukupnoj hrvatskoj populaciji donosi značajnu diskrepancu između utvrđenih i zadovoljenih poglavito zdravstvenih i socijalnih potreba starijih. Bolesni stariji ljudi velikim dijelom biti će komprimirani u uskom starosnom polumjeru onih u dubokoj starosti od 85 i više godina. To je moguće postići poglavito primjenom Programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije ljude, ali utvrđivanjem i sprječavanjem rizičnih čimbenika nastanka bolesnog starenja. Gerontološki stručnjaci ističu javnozdravstvenu potrebu napuštanja isključivo biomedicinskog pristupa u zdravstvenoj skrbi za starije ljude orijentirane samo na bolest i biološko funkcioniranje. Kako je starenje neizbježna, trajna i normalna fiziološka pojava koju mogu ili ne moraju pratiti multipli deficiti i bolesti u starosti, nužno je unapređivanje zdravlja i očuvanje funkcionalne sposobnosti u starosti. To je potvrđeno Bečkom strategijom Međunarodnog plana akcije o starenju i starosti koji obvezuje države članice za njegovo ispunjenje (u čl. 43., 45., 47. i 49.) te Deklaracijom o zdravstvenoj skrbi za starije potvrđenoj u Europskom parlamentu u ožujku 2004. godine, a što je i sukladno Strategiji razvoja hrvatskog zdravstva i Planu zdravstvene zaštite Hrvatske 2004-2007. godina (NN 49/04). Njima se diktira fokusirani odabir i planski prioriteti rješavanja gerontološke problematike u primjeni Programa sveobuhvatne zaštite zdravlja starijih ljudi. Nedvojbeno je nužna sveobuhvatna zaštita zdravlja starijih zbog nametanja kompleksnosti i ovisnosti o prirodi fenomena dramatično rastuće ranjive skupine starijeg pučanstva, koja je i fleksibilna zbog brzih promjena po utvrđenim zdravstvenim potrebama i funkcionalnoj onesposobljenosti starijih te je i dinamična zbog spremnosti pružanja odgovora za suzbijanje rigidnih pristupa koji su nefunkcionalni u odnosu na nove potrebe sadašnjih i budućih starijih generacija. Znači, ciljevi sveobuhvatne zaštite zdravlja starijih ljudi mogu se definirati samo unutar okvira implikacija starenja i starosti za svaku pojedinu stariju osobu na osnovu utvrđenih praćenih i proučavanih njezinih zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti te u odnosu na obitelj i lokalnu zajednicu gdje stariji ljudi žive i stvaraju. Veliki broj potreba stariji mogu zadovoljiti na isti način kao i drugi stanovnici u lokalnoj zajednici. No poglavito, uz zadovoljavanje određenih osnovnih potreba starija populacija ima onih specifičnih koje se bitno razlikuju od potreba ostalih populacijskih skupina. Stariji ljudi su heterogena skupina jer samo određena starosna (kronološka) dob i veliki broj zajedničkih potreba ne čini starije homogenim. Fizički dulji život često je povezan s gubitkom digniteta i socijalnom „ smrću“ što dovodi do većeg poremećaja zdravstvenog stanja i oslabljene funckionalne sposobnosti starijeg čovjeka. Hrvatsko pučanstvo kao „ vrlo staro pučanstvo“ spada u četvrtu grupu država svijeta po klasifikaciji UN-a zbog udjela 65 godišnjaka od 15, 62%. Demografska očekivanja ukazuju o ubrzanom nastanku starenja hrvatskog pučanstva, a to poglavito znači prioritetno suzbijanje pogrešnih stavova i predrasuda o starenju i starosti, a čija su proučavanja u prioritetu svjetskih znanstvenih istraživanja. Jedna od pogrešnih pretpostavki je predrasuda kako je starenje nužno povezano sa bolešću, ovisnošću, nesamostalnošću i onesposobljenosti. Međutim, treba znati dokazane činjenice da se starenjem stvarno povećavaju čimbenici rizika za nastanak mnogih bolesti koje onda dovode i do funkcionalne onesposobljenosti starijih ljudi. Važno je znati da je starenje dio životnog vijeka svakog čovjeka koji može, ali i ne mora pratiti bolest. Znači starenje kao fiziološka normalna pojava je izrazito individualan proces koji u svakog pojedinog čovjeka i njegovih organskih sustava nastupa različito i napreduje ovisno o primjeni odabranih preventivnih mjera za starije. Najveći dio starijih ljudi od 65 godina može obavljati sve svakodnevne aktivnosti. Hrvatska gerontološka istraživanja potvrdila su kako najviše 1 od 5 starijih ljudi treba pomoć. Stariji ljudi imaju različite vrste potreba s obzirom na vrstu oštećenja njihove funkcionalne sposobnosti (fizičke i psihičke), na različitom stupnju socijalno funkcioniraju, različiti su svojom osobnošću, obrazovna razina im je različita, a razlikuju se po svom socio-ekonomskom statusu kao i po svojim životnim preferencijama te svaka starija osoba nosi iskustvo nekoliko generacija. Prisutna je restrikcija mogućnosti slobodnog vlastitog izbora u zadovoljenju potreba odabirom aktivnosti i nakon umirovljenja. Navedena heterogenost starijih ljudi nameće potrebu za gerontološkim individualnim pristupom u primjeni integralnog Programa zaštite zdravlja starijih ljudi sa nositeljima različitih resursa od zdravstva i socijalne skrbi, sustava međugeneracijske solidarnosti, gospodarstva, obrazovanja, znanosti, turizma, mirovinskih fondova, a poglavito brojnih udruga i volontera u skrbi za starije, te do obitelji i same starije osobe koji mogu biti mobilizirani u svrsi brze identifikacije i ponude rješenja gerontološkog problema. Tu je važno istaknuti trajnu izobrazbu iz gerontologije i gerijatrije svih stručnjaka koji skrbe u zaštiti zdravlja starijih. Bitna je prisutnost želje svih navedenih resursa za zajedničkom akcijom u rješavanju gerontološke problematike za ciljne skupine funkcionalno onesposobljenih starijih u ranijoj, srednjoj i dubokoj starosti. Spoznaje o starenju i starosti neprestano se ubrzano povećavaju i mijenjaju te zbog toga gerontologija kao znanstvena disciplina zauzima prioritetno razvojno mjesto u naprednim zapadnim državama svijeta. Zbog tog je i znanstveno potvrđen integralni obuhvat zaštite zdravlja starijih ljudi koji osigurava sve potrebne mjere i postupke, unapređivanja svih vidova zdravstvene i socijalne skrbi od geroprofilakse, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije (fizičke, psihičke i socijalne) bolesnih i funkcionalno onesposobljenih starijih ljudi. Gerontološki centri prioritetno osiguravaju svakodnevnu pomoć, njegu i rehabilitaciju ukoliko je za to utvrđena zdravstvena potreba starijima smještenim izvaninstitucijski, znači u vlastitom prebivalištu. Gerontološki centar osigurava dnevni boravak za starije, pruža odgovarajuće usluge po Programu primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije, zatim stalne tjelesne, rekreativne te kreativne, radne i kulturno-zabavne aktivnosti uz zdravstvene, psihološke, pravne i ekonomske savjetodavne usluge, te svakodnevne pomoći, njege i rehabilitacije, dostave obroka i različitih usluga gerontoservisa. Zbog toga ima izuzetno značenje izradba ove nadasve korisne knjige – priručnika o Gerontološkim centrima 2004.g. poglavito u iskazanoj nepremostivoj povezanosti gerontologije, znanstvene discipline sa gerontološkom uspješnom praksom primjerene, dostupne i učinkovite skrbi za starije. U Priručniku je prikazano evaluirano već sadašnje, pozitivno stanje pružanja različitih vidova djelatnosti triju, na izgled identičnih zagrebačkih Gerontoloških centara. To je objektivizirano po utvrđenim zdravstvenim potrebama različitih ciljnih skupina starijih te se ne može tretirati kao jedinstveni model Gerontološkog centra primjenjiv baš za svaku lokalnu zajednicu gdje stariji žive. U tome je upravo korisnost i dragocjenost ovog priručnika namijenjenog poglavito svim stručnjacima koji skrbe u zaštiti zdravlja starijih ljudi, djelatnicima izvršiteljskog gerontološkog tima u Gerontološkim centrima, a kojim se nedvojbeno upućuje o profilu Gerontoloških centara. Gerontološki centri po multifunkcijskoj i organizacijskoj djelatnosti provode primjereni Program zaštite zdravlja starijih ljudi prilagođen na osnovi utvrđivanja, praćenja, proučavanja, evaluacije te planiranja zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti starijih, a koje mogu biti i jesu različite u odnosu na urbane i/ili ruralne lokalne međugeneracijski povezane zajednice. Dapače, poželjno je postojanje različitih nadopunjavajućih mogućnosti djelovanja Gerontoloških centara. Upravo u tome je izuzetno značenje prikazanog modela uspješne prakse zagrebačkih Gerontoloških centara 2004. godine (Trnje, Maksimir, Medveščak) u ostvarenju izvaninstitucijske skrbi za starije. Time priručnik dodatno upućuje o mogućim različitim djelatnostima Gerontoloških centara, a služi kao preslika onih gerontoloških djelatnosti koje je moguće ostvariti u odnosu na utvrđene zdravstvene potrebe starijih, ali i na mogućnosti minimalnog i optimalnog razvoja lokalnih zajednica po svim županijama Hrvatske. Priručnik „ Gerontološki centri 2004. – zagrebački model uspješne prakse za starije ljude“ , 2. dopunjeno izdanje, jedan u nizu hrvatskih i europskih gerontoloških edicija, zasigurno će imati zavidno edukacijsko značenje i krucijalnu ulogu u ostvarenju zdravog aktivnog i produktivnog starenja, sadašnjeg i budućeg hrvatskog staračkog pučanstva.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0121003

Ustanove
Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar",
Zdravstveno veleučilište, Zagreb