hrvatski

Znanstvena proizvodnja i produktivnost

Glavni cilj ove studije su nove spoznaje o bitnim osobinama načina proizvodnje znanja i znanstvene produktivnosti u hrvatskome istraživačkom sustavu. Istraživanje je provedeno poštanskom anketom na slučajnom uzorku od 915 znanstvenika i istraživača. Ispitivane su tri glavne dimenzije načina znanstvene proizvodnje - podjela rada i utjecaja, komercijalizacija istraživanja i socijalni kapital. U načinu znanastvene proizvodnje razabire se dugoročnije smanjenje intenziteta istraživačke aktivnosti, rast aplikativnih istraživanja te stanovita - ne i pretjerana - hijerarhičnost u distribuciji istraživačkih poslova i rukovodećih uloga i utjecaja. Ekspanzija primijenjenoga istraživačkog rada nije praćena komercijalizacijom (akademske) znanosti. Dapače, bilježi se pad tržišne aktivnosti znanstvenoistraživačkih ustanova kroz smanjenje relativnog broja naručenih istraživanja u posljednjih četrnaest godina. Opseg međunarodne suradnje istraživačke populacije nije zadovoljavajući, ali ipak obuhvaća više od trećine istraživača koji redovito rade s inozemnim kolegama na zajedničkim istraživanjima, dok više od polovice znanstvenika ima (i) redovite međunarodne kontakte za razmjenu informacija i iskustava. Osnovni rezultati analize objavljivačke produkcije tiču se praktički iste razine sadašnje i prijašnje prosječne znanstvene produktivnosti (2004. i 1990. godine), njezina zaostajanja za razvijenim svijetom te važnih unutarnjih strukturalnih promjena. Hrvatski istraživači manje objavljuju od svojih kolega iz razvijenoga svijeta, ali po strukturi publikacija, posebno po rastu objavljivanja inozemnih i koautorskih radova, slijede osnovne svjetske trendove. Znanstvena produkcija jest doživjela duboku strukturalnu preobrazbu od monoautorske ka koautorskoj, te od lokalne prema međunarodno znatno usmjerenijoj produktivnosti. Nema dvojbe da su ove promjene bile inducirane uvođenjem zahtjevnijih mjerila znanstvenog napredovanja istraživača. Najvažniji činioci znanstvene produktivnosti istraživača, kompatibilni s nalazima drugih istraživanja su: brojniji znanstveni projekti, zatim vodeće projektne i institucionalne uloge kao i veći internacionalni socijalni kapital znanstvenika. Dobiveni rezultati omogućuju, dapače sugeriraju zaključak da način proizvodnje znanja predstavlja osnovni socio-kognitivni okvir znanstvene produktivnosti, naročito ako se motri u najtješnjoj povezanosti sa znanstvenim i organizacijskim kontekstom.

način proizvodnje znanja, podjela rada i utjecaja, komercijalizacija istraživanja, socijalni kapital, znanstvena produktivnost, istraživački sustav, znanstvene institucije, znanstvena područja

nije evidentirano