hrvatski

Jezik Marulićeva djela Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih

Od naslidovan’ ja Isukarstova i od pogarjen’ ja tašćin segasvitnjih Marka Marulića najstariji je poznati prijevod na hrvatski jezik glasovitoga srednjovjekovnog djela De imitatione Christi autora Tome Hämmerkena (1380. - 1471.). Djelo De imitatione Christi vrlo je brzo nakon što se pojavilo postalo popularno, a to je ostalo i do naših dana, što potvrđuje i danim mu nazivom "peto evanđelje". Rukopis Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih nije Marulićev autograf nego prijepis, čiji je originalni primjerak danas izgubljen. Pisan je latiničkom grafijom, humanistikom (scriptura humanistica) kurzivnoga tipa. Ovim se radom nastojalo pridonijeti cjelovitom proučavanju Marulićeva jezika, a time i proučavanju jezika književnih djela stare hrvatske književnosti. Jezičnoj je analizi prethodila opsežna priprema korpusa, od koje je najvažnija transkripcija teksta prema vlastitom čitanju i izradba konkordancija kao polazišta za jezikoslovna istraživanja. U prvom je poglavlju ukratko opisan život i djelo Marka Marulića (prikaz je temeljen na najnovijim dostignućima marulologije, posebice Mirka Tomasovića), objašnjen je latinski izvornik Naslidovan'ja i problemi vezani uz njegovo autorstvo te dan pregled hrvatskih prijevoda Imitacije, s osobitim osvrtom na značenje Marulićeva prijevoda i njegovo mjesto u hrvatskoj kulturnoj povijesti. U tom je dijelu opisana i sudbina Marulićeva rukopisa, a u posebnom poglavlju kompozicijske i sadržajne značajke Naslidovan’ ja unutar duge tradicije europske i hrvatske književnosti s vjerskim temama. To je religiozno utemeljeno ozračje u moralizatorsko-propovjednom tonu promatrano kao poticaj Marulićevu stvaralaštvu i priprema za Juditu. Najznačajniji je dio disertacije slovopisna, pravopisna i jezična raščlamba, koja obuhvaća ove razine: fonološku, morfološku, tvorbenu i sintaktičku. U posljednjem dijelu na odabranim se primjerima pokazuje Marulićevo iznimno poznavanje značenjskih nijansa leksema obaju jezika, što potvrđuje njegovu izuzetnu prevodilačku sposobnost i razvijen jezični osjećaj. Jezik Naslidovan'ja čakavska je stilizacija književnoga jezika na samom kraju 15. stoljeća. Usporedbe s jezikom Judite pokazale su autorovu stanovitu dosljednost u primjeni određenih rješenja, dok su usporedbe s jezikom djela Maruliću suvremenih autora bile potrebne da bi pokazale Marulićevu uklopljenost u onodobna jezična kretanja. Osvrti na djela mlađih autora potvrdili su kontinuitet književnojezičnoga razvoja te shvaćanje određenih pojava literarnim odlikama starije hrvatske književnosti.

Marko Marulić; Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih; Toma Hämmerken (Kempenac; Kempenski; Toma od Kempena); De imitatione Christi; povijest hrvatskoga jezika

nije evidentirano