hrvatski

Procjena i intervencija u predjezičnoj komunikaciji: što i zašto

Komunikacija je bitna za sve aspekte djetetovog razvoja i njezina kvaliteta ima dugoročni učinak na djetetovu socijalizaciju i učenje. U male su djece komunikacijski poremećaji najčešći razvojni problem. Stoga je prirodno da se ranoj identifikaciji, ali i prevenciji poremaćaja i kašnjenja u razvoju komunikacije poklanja posebna pažnja. Pri tom valja znati da je oko 2% djece zbog medicinskih komplikacija od rođenja rizično za razvoj komunikacijskih poremećaja, a u znatno se više slučajeva oni uočavaju tek tijekom ranog razvoja. Komunikacijska se ponašanja javljaju od rođenja i razvijaju se tijekom vremena. Ponašanje dojenčeta sustavno utječe na osobe koje skrbe o njemu i tako obavlja komunikacijsku funkciju, iako dojenče ne proizvodi signale u svrhu ostvarivanja ciljeva . Međutim već krajem prve godine dijete će postati svjesno svojih ciljeva i (komunikacijskih, predjezičnih) sredstava kojima ih može dostići. U razvoju komunikacije presudno je otkriće da određeno ponašanje može imati komunikacijsku funkciju te da se njime može djelovati i na pažnju drugoga i tako prenijeti poruku. U drugoj će godini dijete otkriti da odrasli komunikacijske ciljeve postižu jezičnim sredstvima (riječima i rečenicama), te će postepeno i samo početi koristiti jezična sredstva za ostvarivanje svojih komunikacijskih ciljeva. Krajem druge godine života najveći broj djece ulazi u fazu jezične komunikacije. Usmjeravanje pažnje na predjezičnu komunikaciju bitno je stoga jer se u predjezičnoj komunikacije nalaze dvije glavne glavne prijelazne točke za pojavu jezika: (1) pomak od predintencijske na intencijsku komunikaciju (2) pomak od predsimboličke na simboličku komunikaciju. Međutim, budući da nas zanima procjena i intervencija u predjezičnoj komunikaciji, ciljne skupine o kojima će se raspravljati nisu dominantno sasvim mala djeca (0-2), nego sva djeca koja se iz različitih razloga ne služe jezičnim sredstvima u komunikaciji iako bi to po svojoj kronološkoj dobi trebala činiti. Teorijski okvir na kojem se temelji ovo predavanje je transakcijski model komunikacijskoga razvoja. Taj model naglašava recipročni utjecaj komunikacijske okoline, responzivnost komunikacijskih partnera i razvoj samih djetetovih komunikacijskih sposobnosti. To ujedno znači da se i u procjeni i u intervenciji treba uzimati u obzir obilježja djetetova razvoja, obilježja komunikacijske okoline i interakciju komunikacijskih partnera. Stoga će se prikazati i objasniti kliničke i bihevioralne znakove važne za procjenu predjezične komunikacije. Roditelji i djetetova okolina uglavnom prepoznaju djetetov komunikacijski problem tek kada ono ne progovori prve riječi u očekivano vrijeme. Od stručnjaka očekuju da odgovori na pitanje zašto je to tako, što treba poduzeti i kakva je prognoza daljnjeg komunikacijskog razvoja. Mogući odgovori na ova složena pitanja bit će ponuđeni kroz raspravu o razvoju predjezične komunikacije te kroz prikaz miljokaza ranog komunikacijskog razvoja i kliničkih znakova - specifičnih ponašanja ili njihovog odsustva koja zaoštravaju zabrinutost za mogući komunikacijski problem. Metode procjene u predlingvističkoj komunikaciji trebaju omogućiti razlikovanje tri dijagnostičke kategorije: djecu koja kasno progovaraju, malu djecu s pervazivnim razvojnim poremećajem i djecu s općim razvojnim zaostajanjem. Razlikovanje ovih dijagnostičkih kategorija presudno je za savjetovanje obitelji, planiranje tretmana i za razumijevanje mogućih komunikacijskih ishoda.

Procjena; Intervencija; Predjezična komunikacija

nije evidentirano