hrvatski

Čudo u Ilici 208 (10 godina Teatra Exit)

U članku se analizira deset godina postojanja Teatra Exit i njegov udio u suvremenom hrvatskom kazalištu. Dajući glumcu odriješene ruke da slobodnije, aktivnije i sveobuhvatnije sudjeluje u oblikovanju kazališnoga čina te mu omogućivši da se izrazi i na drugim umjetničkim područjima, osvježio je hrvatsku kazališnu scenu injekcijom prijeko potrebna stvaralačkog poleta i kreativnosti, a jasno definiranim tematskim, idejnim i stilsko-izvedbenim ciljevima nadoknadio mnoge repertoarne i estetske manjkavosti institucionalnih pozornica. Birao je odvažne i beskompromisne naslove, prvi je put predstavio domaćoj publici neke od najhrabrijih i najpropulzivnijih suvremenih europskih i svjetskih dramatičara, eksperimentirao je s izražajnim sredstvima drugih umjetnosti, ponajprije filmske, ali je svojim glavnim adutom od prvoga dana ipak smatrao glumca. Okruživši ga tek crnilom pročišćenog i gotovo ispražnjenog pozorničkog prostora i oslobodivši ga kako nametnutih (redateljskih) koncepcija, tako i sputavajućeg kazališnog znakovlja (suvišnih kostima i rekvizita), Exit je pokazao kako nema toga što darovit i predan izvođač ne može odigrati ili dočarati oslanjajući se isključivo na svoje umijeće – i na svoga partnera – neovisno o tome je li riječ o čitavoj galeriji najraznovrsnijih likova, TV prijemniku ili psu. Aktualnošću, izravnošću i nemilosrdnošću u seciranju suvremene zbilje i njezinih neuralgičnih točaka, odnosno suvremenog čovjeka i njegova duhovna prostora s jedne, a glumačkom virtuoznošću s druge strane, Exit je uspio pronaći (i utvrditi) svoje mjesto u hrvatskome kazališnome prostoru, oblikovati pa i nametnuti svoj prepoznatljiv stil, izazvati reakcije u rasponu od prijepora do oduševljenja te, što je možda najvažnije, stvoriti svoju publiku. Uz tekst je tiskan i repertoar Teatra Exit.

Teatar Exit; Matko Raguž

nije evidentirano