hrvatski

Virulencija Legionella longbeachae u intratrahealno inokuliranih miševa

Cilj istraživanja: Uspostaviti infekciju na animalnom modelu oponašajući prirodni put ulaska legionele ; Odrediti virulentnost tri klinička izolata Legionella longbeachae serogrupe 1 te ih usporediti s patogenim svojstvima različitih vrsta legionela (L. pneumophila, L. micdadei, L. longbeachae serogrupe 2 i L. steigerwaltii) ; Odrediti patohistološke promjene u ciljnim organima te intenzitet bakterijskog umnažanja u plućima, jetri, slezeni i bubrezima zaraženih životinja ; Imunohistokemijskim bojanjem odrediti prostornu lokalizaciju legionela u plućima ; Pratiti razvojni tijek infekcije s L. longbeachae u genetski različitim sojevima miševa (A/J, BALB/c i C57Bl/6). Materijali i metode: U pokusima su korišteni različiti genetski čisti sojevi miševa (A/J, BALB/c i C57Bl/6) te različite vrste legionela (L. pneumophila, L. micdadei, L. longbeachae serogrupe 1 i 2 te L. steigerwaltii). Praćeno je preživljavanje pokusnih miševa nakon intratrahealne inokulacije različitih doza L. longbeachae serogrupe 1 (103 CFU – 109 CFU). Tijek infekcije u pokusnih miševa praćen je nakon aplikacije dvije različite doze L. longbeachae serogrupe 1 (1, 0 x 105 CFU i 1, 0 x 103 CFU). Intenzitet bakterijskog umnažanja u ispitivanim organima praćen je mikrobiološkim tehnikama. Patohistološkim tehnikama analizirane su promjene u plućnom tkivu. Imunohistokemijskim tehnikama prikazane su bakterije u plućnom tkivu. Rezultati: Primjena visokih infektivnih doza (iznad 106 CFU) uzrokuje 100%-tnu smrtnost zaraženih životinja unutar tjedan dana. Utvrđeno je da LD90 iznosi 1, 0 x 105 CFU, dok LD50 iznosi 2, 0 x 104 CFU. Aplikacija različitih vrsta legionela (L. pneumophila AA100, L. micdadei, L. longbeachae serogrupe 2 i L. steigerwaltii) u dozi od 1, 0 x 105 CFU nije dovela do letalnog ishoda pokusnih životinja. Nakon intratrahealne aplikacije 1, 0 x 105 CFU L. longbeachae serogrupe 1 bakterija se eksponencijalno razmnožava u plućima tijekom prva tri dana, nakon čega dolazi do ugibanja 90% zaraženih životinja. Patohistološki nalaz pluća ukazuje na rane degenerativne promjene epitela bronhiola te razvijanje multifokalne bronhopneumonije. Evidentirali smo diseminaciju legionele u jetru, slezenu i bubrege. Imunohistokemijskim bojanjem praćena je prostorna lokalizacija legionela u plućima zaraženih životinja. Aplikacijom subletalne doze (1, 0 x 103 L. longbeachae serogrupe 1) dolazi do eksponencijalnog razmnožavanja legionela u plućima tijekom prva tri dana infekcije, nakon čega slijedi išćišćavanje bakterija iz pluća zaraženih životinja. Do sterilne eliminacije dolazi 21. dan poslije infekcije. L. longbeachae serogrupe 1 izaziva oboljevanje i ugibanje u različitih genetski čistih sojeva miševa (A/J, BALB/c i C57Bl/6). Zaključak: L. longbeachae serogrupe 1 pokazuje visoki stupanj virulencije u usporedbi s drugim vrstama legionela. Utvrđeno je da LD90 iznosi 1, 0 x 105 CFU, dok LD50 iznosi 2, 0 x 104 CFU. Patohistološke promjene u plućima zaraženih životinja ukazuju na multifokalnu bronhopneumoniju. Do diseminacije legionela dolazi već 24 sata poslije inokulacije, te je bakterija izolirana iz jetre, slezene i bubrega. Svi testirani genetski različiti sojevi miševa, bili su prijemljivi za infekciju s L. longbeachae serogrupe 1.

Legioneloza; Legionella longbeachae serogrupe 1; virulencija; mišji model

nije evidentirano