hrvatski

Bioetička edukacija

Kompozicijski knjiga je podijeljena u šest tematskih poglavlja. U prvom poglavlju govori se o interesu i zanimanju filozofije za medicinu kroz povijest, počevši od rasprava kako je nastalo ljudsko tijelo, traženje okvira na kojima počivaju objašnjenja bolesti i zdravlja, preko objašnjenja dijagnostičkih postupaka u medicini do odnosa liječnika i pacijenta i uključivanja filozofske spoznaje u proces prosuđivanja i donošenja etičkih odluka. Također se govori o aktualnosti Kantove etičke misli u bioetičkom obrazovanju, zlatnom dobu američke filozofije koje je prethodilo povezivanju akademske filozofije s bioetikom i filozofima koji su svojim mislima i praktičnim djelovanjem to učinili. Drugo poglavlje tematski se dijeli u dva dijela. U prvom dijelu predstavljene su teškoće u definiranju ciljeva bioetičke edukacije, prezentiraju se ciljevi te edukacije po projektu The Hastings Centera i istraživača moralne edukacije, daju se ciljevi i očekivanja studenata u nastavi medicinske etike, komentira se stav o zadaći bioetike u promjeni karaktera i ponašanja studenata i iznose zadaci bioetičke edukacije. Drugi se dio poglavlja odnosi na sadržaj bioetičke edukacije. U njemu se ističu načini određivanja sadržaja bioetičke edukacije i operacionalizacije nastavnog programa. Isto tako govori se o američkim i europskim polazištima u koncipiranju sadržaja bioetičke edukacije, raspravama o tim sadržajima na međunarodnim skupovima, stavovima studenata o sadržaju bioetičke edukacije, bioetičkom programu u tipologiji pedagoških programa. Zatim, daju se načela za izradu bioetičkog programa i na kraju predlaže se opći sadržaj bioetičke edukacije za studente medicinskih fakulteta i posebni dio programa za svaki studij na medicinskom fakultetu. U trećem poglavlju govori se o uvjetovanosti metodologije bioetičke edukacije, o tome kako podučavati medicinsku etiku, u kojoj se to mjeri postiže predavanjima, seminarima i studentskim etičkim radionicama, o američkim i kanadskim iskustvima u podučavanju bioetike i predstavlja se Riječki model bioetičke edukacije. Četvrto je poglavlje posvećeno postupku kojim se procjenjuju i mjere postignuti rezultati obrazovnog procesa. Sadržaj je ovog poglavlja pitanje praćenja, provjeravanja znanja i ocjenjivanja. U njemu se govori o načinima provjeravanja znanja, prednostima eseja kao oblika pismenog provjeravanja znanja, daje se prijedlog obrasca za individualno praćenje rada i sudjelovanja studenata u nastavi, predlažu elementi i kriteriji za provjeravanje znanja i ocjenjivanje u bioetici te daju konkretni prijedlozi primjene tog prijedloga u praksi. U ovom poglavlju iznose se pedagoška stajališta o postupku evaluacije, daju ocjene studenata o ciljevima, sadržaju i metodama bioetičke edukacije, te studentski prijedlozi za poboljšanje nastavnog procesa. U petom poglavlju iznose se specifični problemi postojećih modela bioetičke edukacije, za kliničare, za članove etičkih komiteta, te političare i javne djelatnike. Zatim se govori o metodama edukacije u modelima, osnovnim sadržajima i ciljevima edukacije u bioetičkim modelima te specifičnostima svakog modela. U ovom poglavlju nude se programi po kojima bi se educirali kliničari, članovi etičkih komiteta, političari, javni djelatnici i novinari u Hrvatskoj. Naredno, šesto poglavlje, problematizira nastavne sadržaje, oblike i metode bioetičke edukacije na medicinskim i teološkim fakultetima u Hrvatskoj. Sastavni dio ovog poglavlja je osvrt na znanstvene bioetičke skupove održane u Hrvatskoj, utemeljenje bioetičkih tijela i rastuću zainteresiranost za bioetičke probleme koja poticajno djeluje na bioetičku analizu kod nas.

Bioetika; bioetička edukacija; metodologija; nastavni program; bioetički modeli

nije evidentirano