hrvatski

Arheološka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg)

Istraživanje davne prošlosti grada na rijeci Bednji, poznatog pod njegovim posljednjim, slavenskim imenom Ludbreg, nužno uključuje potrebu uključivanja proučavanja kontinuiteta života u njegovu prirodnom okruženju. Autor u poglavlju podrobno prati pojavnost života u okolici Ludbrega od paleolitika do u kasni srednji vijek. Prepoznaje snažno izražen život tijekom prapovijesnog razdoblja obilježenog brojnim nalazištima iz mlađeg kamenog doba (lasinjska kultura), odnosno posebice važnim nalazima naselja i grobalja s humcima (tumulus) oko kneževskog središta u blizini sela Martijanca. Antika se snažno afirmirala na položaju rane rimske utvrde na rijeci Bednji uz prirodnu prapovijesnu, pa potom antičku i srednjovjekovnu prometnicu od zapada (Poetovio) prema istoku (Mursa). Oko te utvrđene jezgre kasteluma, oblikuju se kanabe i groblja pučanstva na prilazima gradu. Antički grad pod imenom Iovia pobjedom kršćanstva postaje rano središte nove vjere, a u kasnoj antici i jedno od sjedišta biskupa. Tijekom kasne antike doživljava Jovija promjenu naziva pa ju kod anonimnog kozmografa iz Ravene u ranom 7. stoljeću susrećemo pod novim nazivom Botivo. Prva trajna naseljavanja Slavena zasvjedočena su na području Ludbrega gustom toponimijom, koja je ostala očuvana do naših dana. Brojni dendronimi rani jezični ostaci obilježavaju krajobraz Ludbrega. U tom krajobrazu posebno mjesto pripada toponimu Lajdiber iz kojega autor raščlambom isčitava rani naziv Lajdi(Ljudi)-ber(breg), odnosno današnji naziv Ludbreg. Na posljednjoj stepenici razvitka, do koje autor slijedi sudbinu grada i pripadajućeg prostora susrećemo se s povijesnim izvorom koji početkom 14. stoljeća spominje utvrđeni grad castrum Ludbreg.

Arheološka topografija, toponimija, urbana arheologija, prapovijest, antika, srednji vijek, arheološki nalazi

nije evidentirano