hrvatski

Bioraspoloživost polifenola – in silico pristup

Dijetarnim polifenolima (posebice flavonoidima i fenolnim kiselinama) pripisuje se širok spektar bioloških učinaka. Studije kojima su dokazana njihova brojna djelovanja uglavnom zanemaruju pitanje njihove bioraspoloživosti te stvarne koncentracije u plazmi. In vitro i in vivo istraživanja bioraspoloživosti potencijalnih lijekova su dugotrajna i zahtjevna, stoga je korištenje računalnih programa za predviđanje bioraspoloživosti u ranim fazama razvoja novih lijekova vrlo značajno. Bioraspoloživost lijekova odraz je prvenstveno fizikalno-kemijskih parametara uključenih u procese apsorpcije i eliminacije. Lipofilnost je svojstvo koje utječe na gotovo sve navedene procese te se može koristiti kao parametar za predviđanje bioraspoloživosti ovih spojeva. Primjenom najnovijih računalnih programa i baza podataka proučeni su neki od najvažnijih parametara koji određuju bioraspoloživost polifenola: lipofilnost (log P i log D), HIA (engl. human intestinal absorption), PSA (engl. polar surface area), prolazak kroz krvno-moždanu barijeru (BBB, engl. blood-brain barier) i vezanje za proteine plazme (PB, engl. protein binding). Za predviđanje lipofilnosti korišteno je 15 računalnih programa koji se zasnivaju na različitim teorijskim pristupima. Korištenjem programa ChemSilico i ProLogP, također je ispitan i lipofilni profil polifenola (promjena lipofilnosti ovisno o promjeni pH medija, tj. log D). Promjena lipofilnosti ovisno o temperaturi (23 i 37°C) ispitana je korištenjem programa SPARC. Dobiveni rezultati obrađeni su primjenom statističkog programa StatSoft v.6.0. Interkorelacija log P vrijednosti dobivenih različitim programima pokazala je značajnu korelaciju cLogP i miLogP programa. Također značajna korelacija zapažena je između CSLogP, odnosno cLogP programa i vezanja za proteine plazme. S porastom temperature uočen je linearan pad lipofilnosti.

bioraspoloživost; polifenoli; ADME

nije evidentirano