hrvatski

Od "naroda bez povijesti" do povijesnog naroda: jedno istarsko svjedočanstvo iz godine 1847.

Prošlo je već više od jednog i pol stoljeća od dana kada je na stranicama Kandlerova lista "L'Istria" (1847.) objelodanjen iznimni i u ono doba na neoubičajeni način sročen članak, gotovo etnološka studija "Degli Slavi Istriani" ("O istarskim Slavenima") iz pera Antonija Facchinettija, župnika slikovitoga kaštela Savičente i njemu pripadajućih kaštela. Osmišljen na temelju poznavanja sredine, ali i europskih ideja prve polovice XIX. stoljeća, taj je spis na moderan, avangardan, istodobno i dokumentiran način, prikazao život, običaje i mentalitet istarskih "Slavena" / Hrvata, poglavito onih na Savičenštini, koji su administrativno i crkveno pripadali starome kaštelu, ujedno i župnom središtu. Župnik Antonio Facchinetti (1805.-1867.) bio je ugledna i učena ličnost tadašnjega istarskoga talijanskog kulturnog kruga, ali i svećenik porečke biskupije, suradnik biskupa Jurja Dobrile. Iz njegovog teksta izbijaju nove ideje, nove paradigme, civilizacijski tolerantnija slika istarskih etnokulturnih različitosti, ali i vizije humanijega života. U kontekstu kulturne antropologije njegovo se svjedočanstvo pojavljuje kao dragocjeno vrelo i poticaj daljnjim istraživanjima bogate istarske prošlosti.

D. A. Facchinetti, Istarski Slaveni, 1847.

nije evidentirano