hrvatski

Mineraloško-petrografske značajke ranosrednjovjekovne keramike iz arheološkog lokaliteta Torčec-Ledine kraj Koprivnice

U razdoblju od 2002. do 2004. god. Institut za arheologiju iz Zagreba proveo je arheološka istraživanja lokaliteta Ledine kraj sela Torčec (Koprivničko-križevačka županija). Arheološkim iskopavanjima dosad je istraženo jedanaest ranosrednjovjekovnih objekata. Očuvani su tek donji dijelovi objekata koji pripadaju tipu plitko ukopanih jednoprostornih kuća četvrtastog oblika zaobljenih uglova. Najbrojnije nalaze unutar objekata predstavljaju ulomci keramičkog posuđa. Tipološko-kronološkom analizom keramičke građe, a prema analogijama s brojnih stratigrafski istraženih nalazišta izvan Hrvatske, utvrđeno je da se posude s Ledina uklapaju u opću sliku srednjeg i istočnoeuropskog prostora u razdoblju od druge polovine 10. st. i tijekom 11. st. Ovakvu dataciju keramičke građe potvrđuju i rezultati radiokarbonske analize ugljena iz zatvorenih arheoloških cjelina. Za mineraloško-petrografska ispitivanja odabrani su ulomci 10 keramičkih posuda. Na temelju rezultata rendgenskih i mikroskopskih analiza te prema oksidacijsko-redukcijskim uvjetima pečenja, a u skladu s podacima u literaturi, keramike su podijeljene u četiri klase. Prvu klasu predstavlja pet uzoraka keramika koje su pečene u jako redukcijskoj atmosferi uz nepotpuno izgaranje lošeg goriva, s tim što su posude svojim otvorom bile položene na dno peći. Stijenke ovih keramika u poprečnom presjeku su tamno sive, a s vanjske strane je sivi, smeđesivi ili crvenkastosmeđi kao film tanak sloj. Na unutarnjoj strani čvrstih stijenki je tanki, relativno sipki potpuno crni sloj nalik na čađu, a predstavlja nepotpuno izgorjelu amorfnu organsku tvar s vrlo visokim udjelom amorfnog ugljika. Stijenke su izgrađene od ulomaka stijena (kvarciti, kvarc-muskovitni škriljavci, granodioriti i dr.) i pojedinačnih mineralnih zrna (kvarc, plagioklasi, ortoklas i dr.) veličine sitnog do krupnog pijeska. Matriks tvore sericit, muskovit i kvarc dimenzije praha. Brojna su i kuglasta do elipsoidalna, nepotpuno izgorjela organska zrna promjera do » ; ; ; 2mm, koja uklapaju i čestice matriksa. Njihov isključivo zaobljen izgled ukazuje na jednoliki, zasad izvorno nepoznati materijal, koji je primiješan glinenom tijestu. Drugu klasu predstavlja jedan uzorak keramike. Unutarnji, deblji sloj je tamno siv i ne sadrži hematit, a vanjski tanji sloj je crvenkast i sadrži malo hematita. Zaobljenih, nepotpuno izgorjelih organskih zrna ima relativno malo. Posuda je pri pečenju stavljena otvorom na dno peći, pri čemu je unutar posude prevladavala redukcijska, a s vanjske strane posude oksidacijska atmosfera. Sirovine za keramiku klasa 1 i 2 bile su homogene vrlo pjeskovite do prahovite gline, kojima je primiješana organska tvar u obliku nepotpuno izgorjelih okruglastih zrna. Treću klasu predstavljaju dva uzorka. Kod obje keramike srednji sloj stijenke je žućkastosiv i sadrži vrlo malo hematita, a vanjski i unutarnji sloj su crvenkasti zbog većeg udjela hematita. Keramike su pečene u oksidacijskoj atmosferi peći u kraćem ciklusu pečenja. Sirovine su bile laminirane do lisnate pjeskovite gline kojima su također primiješana organska zrna. Uglati ulomci kvarca i napadno visoki udio granata ukazuju na anorganski materijal pridodan sirovini prije pečenja. Šupljine, izdužene paralelno plohama lisnatosti predstavljaju najlakše moguće smjerove izlaženja plinova nastalih potpunim izgaranjem organskih zrna. Četvrtu klasu čine dva uzorka. Stijenke su crvenkaste duž cijelog poprečnog presjeka. Ova keramika sadrži najviše hematita, a pečena je u oksidacijskoj atmosferi, vjerojatno u duljem ciklusu pečenja. Sirovine za tu keramiku bile su relativno čiste, lisnate odnosno laminirane gline, kojima nisu bili primiješani aditivi. Temperature pečenja analiziranih keramičkih posuda bile su relativno niske. Osim hematita, koji je nastao žarenjem iz getita, nisu opaženi produkti visokotemperaturnih faznih prijelaza a ni produkti visokotemperaturnih reakcija između pojedinih minerala. Ipak, iz rendgenskih difrakcijskih slika, neke su se informacije o temperaturama pečenja mogle dobiti i to: (1) u uzorcima koji sadrže hematit, prema definiranosti linija i omjeru intenziteta linija 104 i 110 hematita, a kao standardi za usporedbu poslužili su snimci hematita dobivenog iz getita žarenjem kod raznih temperatura ; (2) u uzorcima u kojima je registriran još nerazoreni klorit, prema omjeru intenziteta linija 001 i 002 klorita ; (3) prema kutnim položajima q i omjeru intenziteta linija muskovita. Treći način procjene proveden je na bazi usporedbe snimaka analiziranih uzoraka keramike sa snimkama muskovita i to prirodnog uzorka muskovita i uzoraka muskovita žarenih po 3 sata kod 660°, 720° i 780°C. Za tri uzorka procijenjeno je da temperature pečenja nisu bile više od 660°C, za šest uzoraka temperature pečenja bile su između 660° i 720°C, a jedan analizirani uzorak je ukazivao na temperaturu pečenja višu od 720°C

ranosrednjovjekovna keramika; arheološki lokalitet Torčec-Ledine; keramičke sirovine; oksidacijsko-redukcijski uvjeti pečenja; temperature pečenja

nije evidentirano