hrvatski

O pelagozitu iz petrografske zbirke Hrvatskog prirodoslovnog muzeja

Na stijenama u zoni prskanja valova javlja se crna ili sivkasta prevlaka, koja izgleda poput stakla. STOSSICH (1878) je prema otoku Palagruži (Pelagosa) pojavu nazvao pelagozit. Priroda pelagozita zbunjivala je prve istraživače. VÉLAIN (1874) je mislio da se radi o silikatnoj tvari, MARCHESETTI (1876) piše o crnom opsidijanu, BIANCONI (1877/78), (prema BARIĆ 1974) ga smatra fulguritom, a CAPELLINI (1878) produktom izgaranja nekog plina (prema BARIĆ 1974). TSCHERMAK (1878) je pojavu pokušao objasniti utjecajem morske vode na vapnence i dolomite u podlozi, no već ga DES CLOIZEAUX (1874) i VÉLAIN (1878) nalaze i na feldspatskim stijenama Korzike i obalama Orana, te na bazaltima Réuniona. Na jadranskim otocima pelagozit se osim na vapnencima i dolomitima, također javlja i na eruptivima, pa ga tako GÖNNER (1916) spominje na Brusniku. Već prve kemijske analize pelagozita pokazale su da se radi o karbonatnom mineralu CLOËZ (1877), VIERTHALER (1878), STOSSICH (1878), SQUINABOL & ONGARO (1901), te ONORATO (1926). GÖNNER (1916) opisuje i gotovo bijele prevlake na Biševu za koje je bojenjem utvrdio da se sastoje od kalcita, a bijeli pelagozit našao je i na otoku Sv. Andrija (Svetac). Slijedi niz radova kojima se nastojalo saznati radi li se o kalcitu ili aragonitu, da bi konačno CLERICI (1921) i ONORATO (1926) utvrdili aragonit. Rendgenske analize pelagozita s otočića Kamik kod Visa (inv. br. 6699:MP1), te školja kod otoka Svetac pokazale su nedvosmisleno da se u tim primjerima radi o aragonitu BARIĆ (1972/1973 ; 1974). U sklopu projekta "Hrvatski otoci Jadrana" prikupljeni su uzorci pelagozita na otocima Velika i Mala Palagruža, Svetac, Kamik kod Sveca, Brusnik, te na našem najudaljenijem otočiću Galijulu. Izdvojeno je više morfoloških tipova koji su istraženi optički, a vrsta karbonata određena je bojenjem. Detaljna istraživanja provedena su skenirajućom elektronskom mikroskopijom, a kemizam glavnih komponenti energetsko disperzivnom spektroskopijom. Dobiveni podaci daju uvid u primarnu i dijagenezom izmijenjenu strukturu pelagozita. Pelagozit se na prikupljenim uzorcima javlja u raznolikim oblicima, a boja mu varira od gotovo crne do svjetlo sive. Izuzetno, mogu se naći i bijeli poput neglaziranog porculana. Na mnogim tamnim varijetetima vidljivi su sićušni kristalići gipsa, često u obliku sraslaca. Analiziran je gotovo crni pelagozit, s otočića Brusnika i bijeli iz uvale Maldefust na otoku Velika Palagruža. Brusnički pelagozit istražen je optički, a oba su testirana na aragonit Feigl-ovom otopinom. Na uzorku s Palagruže analizirana je dolomitna podloga (sl.1 ; tab. 1), te krupnozrnasta i sitnozrnasta lamina pelagozita. Dobiveni energetsko disperzivni spektri (EDS) obuhvaćaju K, L i M tranzicije unutar 10 KeV s mogućnošću identifikacije lakih elemenata kao što su kisik i ugljik. Elementarni sastav izračunat je pomoću programa INCA 200. Iz sadržaja Ca i Mg izračunat je udio karbonatnih minerala i njihov kemizam, a ugljik (C), predstavlja "suvišak", koji ne ulazi u sastav dobivenih faza, tj. organski ugljik. Brusnički pelagozit je aragonitni, svjetlosmeđ, s laminama debljine oko 3&micro ; ; m.Vlakanca aragonita su okomita na laminu, a setovi lamina izmjenjuju se s pojedinačnim tamnim i gotovo neprozirnim "slojićima". Bijeli, kalcitni pelagozit s V. Palagruže građen je od lamina s "krupnijim" ekvidimenzionalnim kristalićima i paketa vrlo fine vlaknaste građe (sl. 2). Preračun EDS spektra pokazuje da vlaknasta lamina sadrži kalcit s nešto malo magnezija (Ca0, 934Mg0, 073CO3) i organski ugljik (tab.1, spektar 1 ; sl.2. spektar 1).Lamina s većim kristalima kalcita sadrži nešto više magnezijske komponente (Ca0, 921Mg0, 079CO3), više slobodnog (organskog) ugljika i neznatnu količinu kalija i silicija (tab.1, spektar 2 ; sl.2., spektar 2). Različita boja lamina aragonitnog pelagozita vjerojatno odražava različiti udio organske tvari. Sitnozrnasta lamina kalcitnog pelagozita s manje magnezija i manje organskog ugljika, usporedljiva je s paketom svjetlije obojenih lamina aragonitnog pelagozita, dok je krupnozrnasta lamina kalcitnog pelagozita s većim "suviškom" ugljika usporedljiva s tamnom, organskom tvari bogatijom laminom u brusničkom aragonitnom pelagozitu. Stoga se može pretpostaviti da je bijeli oblik, u vadoznim uvjetima izmijenjeni i kalcitizirani primarno aragonitni pelagozit.

pelagozit; aragonit; kalcit; jadranski otoci; petrografska zbirka; Hrvatski prirodoslovni muzej

nije evidentirano