hrvatski

Je li glagolska prefiksacija morfološka ili leksička kategorija?

Istraživanja su dječjega hrvatskoga jezika pokazala, da nakon usvajanja prvih riječi, glagoli postaju vrlo brzo dominanta vrsta. Stotinjak inflekcijskih glagolskih morfema i osamdesetak prefiksacijskih tvorbenih morfema zavidna su brojka morfoloških oblika kojom djeca u većoj mjeri moraju ovladati kako bi glagolski sustav postao produktivan. Iako istraživanja pokazuju da djeca s posebnim jezičnim teškoćama imaju izrazitih poteškoća s usvajanjem morfologije, pitanje je jesu li te poteškoće uvjetovane samo na morfološkoj razini ili i na leksičkoj. Trenutni istraživački interesi u području glagolske morfologije usmjereni su na izražavanje glagolskoga vida u dječjem hrvatskome jeziku. Općenito, glagolski se vid izražava svršenim i nesvršenim oblicima. Svršenost se izražava na dva načina, prvi učestalijim i produktivnijim prefiksacijom i drugi leksički. Istraživanja izražavanja glagolskoga vida u uredne djece i djece s posebnim jezičnim teškoćama pokazala su znatne razlike u količini i načinima griješenja u tvorbi svršenoga iz ponuđenog nesvršenoga glagolskoga oblika. Uredna djece uglavnom griješe u povezivanju prefiksa i glagola, tj. na morfološkoj razini, a djeca s PJT na leksičkoj. Učestale leksičke pogreške u djece s PJT pretpostavljaju pitanje jesu li prefigirani glagolski oblici zaista tvorbena morfološka kategorija ili se ti oblici uče kao leksičke jedinice? Odgovor na ovo pitanje ponudit će nam upravo analiza odgovora djece s posebnim jezičnim teškoćama.

posebne jezične teškoće; morfologija i leksikon

nije evidentirano