hrvatski

Istraživanje električnih svojstava Bi2O3-Fe2O3-P2O5 stakala impedancijskom spektroskopijom

Električna su svojstva bizmutovih željeznih fosfatnih stakala istraživana impedancijskom spektroskopijom. Fosfatna stakla množinskih sastava: 40Fe2O3-60P2O5, 3Bi2O3-38, 8Fe2O3-58, 2P2O5, 10Bi2O3-30Fe2O3-60P2O5, 20Bi2O3-20Fe2O3-60P2O5 istraživana su mjerenjem admitancije u frekvencijskom području od 0, 01 Hz do 4 MHz i temperaturnom području od 303 do 473 K. Električna provodnost bizmutovih željeznih fosfatnih stakala ovisi o množinskom udjelu Fe2O3, koncentraciji Fe(II) iona i udaljenosti između dva Fe atoma. Povećanjem Fe(II) koncentracije od 17 % do 35 % kod stakala koja sadrže do 10 mol% Bi2O3 električna dc provodnost raste. S druge strane, pad dc provodnosti za staklo koje sadrži 20 mol% Bi2O3 pripisuje se smanjenju količine Fe2O3 od 30 do 20 mol%, što upućuje da dc provodnost u ovim staklima ovisi o količini Fe2O3, a neovisna je o količini Bi2O3. Elektronska vodljivost ovih stakala posljedica je prijelaza elektrona s Fe(II) na Fe(III) ione i stvaranja polarona. Povećanje električne vodljivosti unutar serije stakala prati smanjenje aktivacijske energije što je posljedica stvaranja veće koncentracije polarona. Relaksacijska vremena i odgovarajuće energije aktivacije, također, ovise o koncentraciji nastalih polarona. Stakla s većom koncentracijom Fe(II) iona pokazuju kraća relaksacijska vremena, te manju energiju aktivacije. Izračunate vrijednosti energije aktivacije za dc provodnost, Edc, i energije aktivacije, EZ", identične su i upućuju da se radi o istom relaksacijskom procesu. Istraživana bizmutova željezna fosfatna stakla pokazuju elektronsku provodost.

željezno fosfatna stakla; impedancijska spektroskopija

nije evidentirano