hrvatski

Bleiburg i "križni put" u hrvatskim udžbenicima povijesti

U radu se razmatra kako udžbenici nastave povijesti (osnovnoškolski i srednjoškolski), korišteni u razdoblju od 1991. do 2004. godine, obrađuju i prikazuju Bleiburg i "križni put". Prema nastavnom planu ova tematska jedinica obrađuje se u VIII. razredu osnovne škole, IV. razredu gimnazije, II. razredu srednje strukovne škole i u I. razredu obrtničke škole. Najčešće se obrađuje unutar cjelina "Hrvatska u vrijeme završetka i neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata" i "Zločini tijekom rata i nakon njega" . U većini udžbenika posebno se obrađuje "Slom i kraj NDH", a zatim kao slijedeća jedinica "Bleiburška tragedija i križni put". U opisima se započinje s napredovanjem partizanskih jedinica i povlačenjem Njemačke vojske iz istočnih dijelova NDH. S vojskom u povlačenju je sudjelovao i veliki broj civila, koji je bježao uglavnom iz straha od partizanskih zločina. Manji broj udžbenika razjašnjava kako su provedene pripreme za povlačenje, te spominje odgovornost samog vrha države. Slijedeći ključni trenutak su pregovori koji su održani 15. svibnja 1945. u bleiburškom dvorcu, kada su Britanci izručili veliko mnoštvo Jugoslavenskoj armiji. Većina autora slaže se i izdvaja britansku odgovornost kao važan čimbenik u cjelokupnim događajima. Nakon predaje započinje "križni put" koji predstavlja, kako se često navodi, "najveći partizanski zločin". Masovna ubojstva započela su na području Dravograda i Maribora, te duž Slovenije. Najbolji pokazatelji su brojne masovne grobnice koje ni danas nisu u potpunosti istražene. Veliki broj zarobljenika nije izdržao iscrpljujuće "marševe smrti" koji su upućivani sve do Makedonije. U konačnici svi autori osvrću se na broj žrtava u spomenutim poslijeratnim događajima. S obzirom da ne postoje točno utvrđeni podaci procjene navode da je u svibnju i lipnju 1945. poginulo od "nekoliko desetaka tisuća osoba" do "oko 50.000 ljudi" . U opisima puno više prostora dobili su događaji koji su uslijedili nakon pregovora i predaje. U radu se analiziraju popratni tekstovi koji su uglavnom memoarskog karaktera, kao i likovni prilozi. Zanimljivo je primijetiti kako je u ranijim izdanjima udžbenika (1993., 1994., 1995., ), s obzirom na političku situaciju u to vrijeme, opis Bleiburga i "križnog puta" ponekad popraćen pretjeranim emotivnim nabojem i pretjerivanjima. U kasnijim godinama i izdanjima opisi su objektivniji i ujednačeniji. Poneke nedorečenosti prisutne u udžbenicima proizlaze iz zadanog programa propisanog od strane Ministarstva znanosti, necjelovitih historiografskih istraživanja, te manjka sustavne i stručne literature. Na kraju nemoguće je ne zamijetiti uvijek prisutnu političku notu. Stoga, bez obzira što pojedini autori navode da nije u pitanju "hrvatski mit", čini se da je prava prošla stvarnost ipak još daleko.

Bleiburg; udžbenici; žrtve; Hrvati

nije evidentirano