hrvatski

Toksinogenost kliničkih izolata Aspergillus i Candida vrsta

Incidencija mikoza uzrokovanih oportunističkim plijesnima vrsta roda Aspergillus i gljivicama vrsta roda Candida u porastu su, posebice u skupini imunokompromitiranih pacijenata (leukemije, SIDA, presadci koštane srži i solidnih organa i drugih). Najčešći izolati aspergila su A. fumigatus, A. flavus, A. niger, A. terreus, među kandidama to su C. albicans, C. tropicalis, C. krusei, C. glabrata. Iako su dobro ustanovljeni čimbenici domaćima koji pogoduju razvoj mikoza, slabo ili neodovoljno su istraženi čimbenici oportunističkih gljivica koji pogoduju njihov prelazak iz komensalnog ili saprofitskog u invazivni odnosno patogeni oblik. Osim fizičkih karakteristika navedenih aspergila, mali aerodinamički promjer spora (<5 ?m) pogoduje ulasku spora duboko u pluća i termotolerancije (mogućnost rasta i sporuliranja i do 50°C), aspergile tvore više od 200 različitih proteina i glikoproteina i više od dvadeset metabolita niske molekularne mase (MNMM) te se predpostavlja da će njihova tvorba in situ (na mjestu mikoze) djelovati povoljno na invazivnost aspergila i na egazerbaciju aspergiloze. Vrste roda Candida su komensalne gljivice intestinalnog sustava, usne šupljine i rodnica u žena, a virulentnim čimbenicima se opisuju hidrolitčki enzimi proteaze i fosfolipaze, tvorba hemolizina i dimorfizam (prijelaz iz jednostnične blastospore u micelarni tip rasta). U našim istraživanjima utvrdili smo mogućnost tvorbe MNMM, odnosno citotoksičnih mikotoksina gliotoksina, verukulogena, aflatoksina B1, aflatoksin G1i okratoksina A u 90 sojeva kliničkih izolata A. fumigatus (AFG, N=50), A. flavus (AFL, N=30) i A. niger sensu stricto (ANG, N=10) vrsta. Gliotoksin je dokazan u 9 sojeva AFG (18%, 2.22?0.44 mg/mL), a verukulogen u više od 90% AFG sojeva. Aflatoksin B1 dokazan je 7 sojeva (23%, 0.61?0.12 mg/L), odnosno aflatoksin G1 u jednom soju AFL vrste (3%, 0.12 mg/L). Okratoskin A nije dokazan niti u jednom od 10 ispitivanih sojeva ANG vrste. Kvalitativnom usporedbom lipofilnih MNMM navedenih sojeva aspergila vrsta uočena je homogena raspodjela metabolita, a najviše metabolita razdvojeno je TLC-om iz biosinteze AFG sojeva (16 MNMM), od kojih jedino gliotoksin pokazivao baktericidan učinak metodom autoantibiograma ?bioassay in situ? na test bakteriju Bacillus subtilis NCTC8236, zatim slijede sojevi AFL vrste s 9 MNMM i sojevi ANG vrste s 3 MNMM. U 112 sojeva vrsta roda Candida nije uočena tvorba gliotoksina, na što upućuju, vjerojatno proturječni literaturni podaci. Našim ispitivanjima primjećen je jednak broj MNMM-a za sojeve vrsta C. albicans (N=68), C. krusei (N=8), C. parapsilosis (N=8). C. tropicalis (N=2), C. famata (N=2), C. guillermondii (N=1), U navedenih vrsta pomoću HPLC/DAD sustava izvršena je izolacija te sustavom MS/MS određena je struktura metabolita. Zajednički MNMM u svih ispitivanih Candida vrsta je 3-indoletanol (sin. triptofol). U vrsta C. kefyr (N=8), C. dubliniensis (N=5) i C. glabrata (N=10) uočen je drugačiji broj i vrsta MNMM, a čija će se struktura utvrditi u budućim studijama. Navedni podaci tvorbe MNMM odnosno mikotoksina u kliničkih izolata aspergila i kandida vrsta, iako u in vitro uvijetima, govore u prilog moguće uloge tih toksina u mikozama, te se predpostavlja da će tvorba tih toksina na mjestu mikoze pridonjeti invazivnosti gljivice.

Aspergillus; Candida; aflatoksini; okratoksin A; gliotoksin

nije evidentirano