hrvatski

Toksični učinci fumonizina B1 in vitro i in vivo

Fumonizini su skupina mikotoksina koje tvore plijesni Fusarium vrsta, od kojih je najvažnija F. moniliforme. Među fumonizinima je fumonizin B1 (FB1) najčešće zastupljen u prirodno kontaminiranim žitaricama, najčešće kukuruzu. FB1 uzrokuje široki spektar toksičnih učinaka, uključujući nefrotoksičnost i hepatotoksičnost u štakora, leukoencefalomalaciju u konja i plućni edem u svinja. Također se statistički povezuje s visokom incidencijom karcinoma jednjaka, a smatra se da može imati ulogu i u promociji primarnog karcinoma jetre. U mehanizmu toksičnosti implicirana je inhibicija sfingozin i sfinganin N-acetiltransferaze (ceramid sintaze), ključnog enzima u metabolizmu sfingolipida. U našim istraživanjima ispitivali smo citotoksične učinke kratkotrajne izloženosti (5, 24 i 48 sati) FB1 u niskim koncentracijama (0.1, 0.2, 0.3 i 1, 0 mM) na staničnoj kulturi kunićjih bubrega (RK13). Također su evaluirana obilježja supkronične toksikoze u šaranskoj mlađi (Cyprinus carpio L.) izloženoj koncentracijama FB1 od 0.5 mg/kg i 5 mg/kg u trajanju od 42 dana. In vitro ispitivanje vijabilnosti RK13 stanica metodom isključenja tripan plavilom pokazuje o dozi i vremenu ovisnu osjetljivost na FB1. Stanice tretirane s FB1 u svim ispitivanim vremenima izlaganja, razvile su morfološka obilježja koja odgovaraju apoptozi. Povećanje aktivnosti enzima LDH i GLDH u svim tretiranim skupinama ukazuje na postojanje nekroze određenog stupnja. Toksin snažno inducira pojavu mikronukleus formacija također u zavisnosti o vremenu i dozi. Pokusom in vivo izvedenim na modelu šaranske mlađi dokazan je manji prirast prosječne tjelesne mase u tretiranim grupama, zajedno s višom incidencijom zarazne dermatološke lezije Erythrodermatitis cyprini, koju je izazvala infekcija s Aeromonas salmonicida subsp. nova, u skupini tretiranoj s 5.0 mg/kg FB1. Nekoliko hematoloških parametara (broj eritrocita, broj trombocita) i biokemijskih serumskih koncentracija (kreatinin, ukupni bilirubin) i aktivnosti (AST, ALT) bili su povišeni u skupini tretiranoj s 5 mg/kg u odnosu na skupinu koja je primila 0.5 mg/kg FB1 i kontrolu. Patohistološka analiza ukazala je na povećanu učestalost apoptoze, nekroze kao i znakova upale u tretiranim skupinama u odnosu na kontrolne skupine u tkivu bubrega, jetre, gušterače, srca, slezene i mozga. In vitro rezultati izlaganja FB1 potvrđuju citotoksičnost ove supstancije metodom isključenja tripan plavilom i morfološki determiniranim indeksom apoptoze. Mikronukleus test izveden na ovoj vrsti stanica u navedenim koncentracijama dokazuje njegovu genotoksičnost. In vivo rezultati indiciraju da dugotrajno dijetno izlaganje FB1 u koncentracijama 0.5 i 5.0 mg/kg može uzrokovati pad prirasta tjelesne mase te multiorgansku disfunkciju uz smanjeni imunitet. Temeljem brojnih toksikoloških istraživanja posljednjih su godina predložene maksimalne dozvoljene koncentracije FB1 u hrani koje su u svojim legislativama pojedine zemlje i prihvatile. 1. Rumora L, Kovačić S, Rozgaj R, Čepelak I, Pepeljnjak S, Žanić-Grubišić T (2002) Cytotoxic and genotoxic effects of fumonisin B1 on rabbit kidney RK13 cell line. Arch Toxicol 76: 55-61 2. Pepeljnjak S, Petrinec Z, Kovačić S, Šegvić M (2002) Screning toxicity study in young carp (Cyprinus carpio L.) on feed amended with fumonisin B1. Mycopathologia 156: 139-145 3. Petrinec Z, Pepeljnjak S, Kovačić S, Krznarić A (2004) Fumonisin B1 causes multiple lesions in common carp (Cyprinus carpio L.). Dtsch Tierärztl Wschr 111: 341-380 4. U. S. Food and Drug Administration, Center for Food Safety and Applied Nutrition, Center for Veterinary Medicine (2001) Guidance for Industry, Fumonisin Levels in Human Foods and Animal Feeds

Fumonizin B1; LDH; GLDH; mikronukleus; fumonizinotoksikoza šarana

nije evidentirano