hrvatski

Rezidue mikotoksina-rizični čimbenici po zdravlje ljudi

Posljednjih 30 godina provođena je mikotoksikološka analiza uzoraka hrane (kukuruz i druge žitarice, grah, suhomesnati proizvodi, jabuke), koji su sakupljani u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) i non-EN u Hrvatskoj. U razdoblju od 1976. do 1981. 45% uzoraka kukuruza i drugih žitarica iz EN sadržavalo je okratoksin A (OTA) s prosječnom koncentracijom 2 mg/kg, dok je u 7.5% uzoraka OTA utvrđen u većim koncentracijama (iznad 20 mg/kg). Tijekom ovog razdoblja 15% uzoraka iz non-EN sadržavalo je OTA s maksimalnom koncentracijom 2.1 mg/kg. Izrazito visoka učestalost (56%) i koncentracije OTA (do 68.9 mg/kg) utvrđene su jedino tijekom 1979. u uzorcima iz EN regije. Relativno visoka učestalost OTA (do 30%) utvrđena je u uzorcima suhomesnatih proizvoda iz EN, u koncentracijama od 0.01-0.92 mg/kg. U razdoblju od 1992. do 1995., što uključuje i vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj, utvrđene su nešto više prosječne koncentracije OTA (3.6 mg/kg) u odnosu na razdoblje od 1981. do 1985. u non-EN regiji. Posljednjih godina izmjerene su znatno niže koncentracije OTA u kukuruzu iz EN i non-EN regije (do 0.6137 mg/kg) (1, 2, 3). Od 1975. do 1979. učestalost zearalenona (ZEN) i T-2 toksina varirala je od 2.6 do 46% te od 5.5 do 9.5 %, s maksimalnim koncentracijama utvrđenim tijekom 1978/79 (ZEN=275.8 mg/kg, T-2=20.52 mg/kg). Nalaz visokih koncentracija ovih mikotoksina u skladu je s povećanom učestalošću kontaminacije usjeva s Fusarium vrstama tijekom navedenog razdoblja. Povećane koncentracije ZEN (do 19.9 mg/kg) i deoksinivalenola (DON) (do 12.4 mg/kg) nađene su u žitaricama i grahu tijekom 1991 i za vrijeme Domovinskog rata. Također su povećane koncentracije ovih mikotoksina utvrđene i u uzorcima kukuruza (ZEN do 10.7 mg/kg, T-2 do 25.5 mg/kg) (1). Aflatoksini su detektirani u četiri uzorka kukuruza (0.005-0.05 mg/kg) u non-EN regije tijekom 1978/79. U 19% uzoraka jabuka (1999) iz različitih kontinentalnih područja Hrvatske, detektiran je citrinin (CTN) u koncentracijama od 0.05 do 0.24 mg/kg (1). Posljednjih godina dokazana je visoka učestalost (95 %) fumonizina (FB1+FB2) u kukuruzu iz EN i non-EN u koncentracijama (0.012-9.903 mg/kg). Bovericin (BEA) je detektiran u 7.5% (non-EN) u koncentracijama 0.034-1.346 mg/kg te u 11% (EN) u koncentracijama 0.025-1.864 mg/kg. Istodobno pojavljivanje fumonizina, BEA i OTA utvrđeno je u četiri uzorka dok je ko-kontaminacija s fumonizinima i OTA detektirana u 21% uzoraka (1, 2, 4). Obzirom na statistički prosjek (1999.-2001.) potrošnje žitarica po stanovniku (112.38 kg), aproksimativne ukupne količine unosa mikotoksina godišnje su oko 8.7 mg. Ko-kontaminacija hrane nefrotoksinima (OTA i fumonizini) i njihov mogući sinergizam može doprinjeti razvoju EN. Također, istodobno pojavljivanje fuzariotoksina (trihotecena, ZEN i fumonizina) i OTA može doprinjeti razvoju sekundarnih infekcija, apoptozi i karcinogenezi, ovisno o dozi i vremenu izloženosti. 1. Pepeljnjak S, Šegvić M (2004) An overview of mycotoxins and toxigenic fungi in Croatia. In: Logrieco A, Visconti A (Eds.). An overview on toxigenic fungi and mycotoxins in Europe. Kluwer Academic Publishers, pp.33-50. 2. Jurjević Ž, Solfrizzo M, Cvjetković B, Avantaggiato G, Visconti A (1999) Ochratoxin A and fumonisins (B1 and B2) in maize from Balcan nephropathy endemic and non endemic areas of Croatia. Mycotoxin Research, 15, 67-80. 3. Peraica M i sur (2004)-neobjavljeni podaci 4. Jurjević Ž, Solfrizzo M, Cvjetković B, De Girolamo A, Visconti A (2002). Occurrence of beauvericin in corn from Croatia. Food Technology and Biotechnology, 40, 91-94.

Okratoksin A; zearalenon; T-2 toksin; fumonizin B1; deoksinivalenol; hrana; rizik po zdravlje

nije evidentirano