hrvatski

Analiza dugotrajnoga prosječnog spektra ojkanja

Ojkanje je način pjevanja karakterističan za glazbeno-folklornu tradiciju gorske Hrvatske, tj. dalmatinsko zaleđe i šire dinarsko područje. Opisano je etnomuzikološki, ali ne i akustički. Ciljevi ovog eksplorativnog istraživanja bili su analiza dugotrajnoga prosječnog spektra (LTAS) ojkanja te utvrđivanje pjevačkog formanta. U istraživanju je dobrovoljno sudjelovalo dvanaest profesionalnih izvođača hrvatskih narodnih pjesama i plesova. Akustička analiza glasa obavljena je primjenom računalnog programa PRAAT. Provedena je i samopercepcijska procjena ojkanja. Analiza ugotrajnih prosječnih spektara glasova pjevača pokazala je izrazitu jakost glasa kao glavnu karakteristiku, a to se istaklo i kao najznačajnije percepcijsko obilježje. Pjevački formant nije utvrđen, no u višem dijelu spektra na oko 3, 2-3, 5 kHz ustanovljeno je pojačanje koje odgovara govorničkom formantu. Kako je riječ o spektrima pjevanog, a ne govornoga glasa, ovaj visoki formant zaslužuje primjereniji naziv. Budući da je on ponajprije rezultat izrazito glasnog pjevanja koje graniči s vikanjem, predložen je naziv vikački formant. Osim izrazite glasnoće, kao ostala važna percepcijska obilježja ojkanja izdvojili su se napetost grla, muževnost i otvorenost glasa. Rezultati ovog i sličnih istraživanja na problemskom području akustike folklornog pjevanja doprinos su znanosti o glasu te etnomuzikologiji, a mogu imati i praktičnu vrijednost unutar pjevačke pedagogije koja više nije ograničena samo na operno pjevanje.

dozivačko pjevanje ; pjevački formanti ; vikački formant ; akustička analiza glasa

nije evidentirano