hrvatski

Pravni položaj Osijeka u XVIII. stoljeću

Pravni položaj je jedan od presudnih faktora u razvitku Osijeku u novom vijeku. On je najvećim dijelom određen prilikom uspostave habsburške vlasti nakon protjerivanja Osmanlija, krajem 17. stoljeća. Tada je oformljen gradski magistrat, te donijeta gradska instrukcija, čime je Osijek svrstan u kategoriju komorskih trgovišta. Instrukcijom, odnosno dvjema instrukcijama, je postavljan superordinirani položaj komorske vlasti u svim važnijim segmentima društvenog života Osijeka. Instrukcija je nastala u sklopu jedne pravne tradicije, tako da ne predstavlja ekskluzivni dokument kojim se Osijek ističe iz svoje političke okoline, tako da je njome usuglašen pravni položaj naselja zapadnog dijela Monarhije i novooslobođenih krajeva. Slijedeći važan trenutak u pravnoj povijesti Osijeka je formiranje naselja Gornjeg i Donjeg grada, koja su nastala na temeljima nekadašnjeg osječkog podgrađa. Gornji je grad pri tome izrazito jako baštinio pravnu tradiciju nekadašnjeg Osijeka, dok je Donji grad imao nešto drugačiji razvojni put. Po osnutku navedenih naselja, te po uspostavi samostalnih gradskih magistrata i njihovom uvrštavanju u kategoriju komorskih trgovišta, narušena je cjelovitost Osijeka koja je potrajala sve do pred kraj 18. stoljeća, kada je došlo do ponovnog ujedinjenja, čime je započelo novo razdoblje u povijesti Osijeka.

Osijek; pravni položaj; novovjekovna povijest

nije evidentirano