hrvatski

Dominikanci : povijest Reda u hrvatskim krajevima

Nacrt povijest Reda propovjednika među Hrvatima (1221.-1997.): samostana (Dubrovnik, 1225. ...), učilišta (Zadar, 1396.-1807.), blaženika (Augustin Kažotić, Ozana Kotorka), učenjaka (Ivan Stojković, Vicko Paletin, Juraj Križanić), književnika (Rajmund Kupareo), prevoditelja (Tomo Vereš, Augustin Pavlović)... Povijest Dominikanskog reda, koji je g. 1216. osnovao Dominik de Guzman iz Kastilje, proširio se u gotovo cijeloj Europi, pa tako i u hrvatskim krajevima svega nekoliko godina poslije njegove smrti (1221). Glavni pravci njegova širenja išli su od istočne jadranske obale na jugu prema unutrašnjosti i od sjevera, Ugarske i Slavonije, prema Bosni gdje se bio proširio heterodoksni novomaniheistički pokret "bosanskih krstjana". Na njihovu obraćenju na katoličku vjeru dominikanci su razvili živahnu misionarsku djelatnost. U tu svrhu su u gotovo svim hrvatskim krajevima osnivali samostane koji su služili bilo kao polazišta za tu djelatnost bilo kao središta u kojima su se u miru mogli za nju pripremati ili u koja su se, po potrebi, skloniti. Tako je nastalo više desetaka samostana koji su razvili snažnu vjersku, kulturnu i znanstvenu djelatnost. Jedan od plodova njihove djelatnosti bilo je prvo hrvatsko sveučilište koje su 1396. osnovali u Zadru i koje je uspješno djelovalo do 1807. Brojni istaknuti pojedinci, koji su se istaknuli na raznim područjima djelatnosti, pripadali su tom Redu.

dominikanci; bijeli fratri; Hrvatska; Bosna; propovijedanje; samostani; biskupi; provincijali; dominikanke.

Popis provincijala Dalmatinske (Hrvatske) dominikanske provincije i Dubrovačke dominikanske kongregacije ; imensko kazalo ; summary ; riassunto.